Samo o bjelančevinama napisane su brojne knjige, ali ipak to nije puno pomaklo prosječnu razinu znanja kao ni primjenu tog znanja u praksi. Saznali smo da bez proteina u prehrani nema mišićne mase i to je sve.
Važnost bjelančevina u funkcioniranju organizma mnogo je veća nego što se to obično misli. Oni su sastavni dio tjelesnih tkiva i tekućina i bez njih nema rasta i oporavka. Evo, uzmimo primjerice krvnu boju hemoglobin: cirkulacijom kroz sve tjelesne organe ona prenosi kisik, a ovaj omogućuje disanje.
Hormoni i enzimi bez kojih nema regulacije tjelesnog metabolizma, također su bjelančevinaste tvari. Bez obzira jesu li bjelančevine biljnog ili životinjskog porjekla, one sadržavaju aminokiseline, među kojima ima devet esencijalnih ili bitnih. To su „ opeke“ od kojih organizam gradi svoje stanice i tkiva.
Ako neke od njih nema, nastaje defekt u razvoju, a tkivo nije više tako čvrsto kako je bilo. Proteini životinjskog porjekla imaju više esencijalnih aminokiselina pa su zato ti proteini biološki vrijedniji, ali imaju i nedostatak tj. Uvijek se javljaju sa mastima, osobito zasićenima.
Značajna prednost bjelančevina životinjskog podrijetla nikako ne znači da one biljnog nisu upotrebljive. Dapače, u prehrani se preporučuje što veća upotreba proteina mahunarki kao što su grah, grašak pa i soja ili žitarice jer ne sadržavaju masti.
Nadalje, mahunarke ne opterećuju obroke suvišnim kalorijama, ne sadržavaju kolesterol, što sa stajališta zdravlja ima veliko značenje.
Prehrana vegetarijanaca potvrđuje vrijednost proteina biljnog podrijetla. Zapravo, njihova je prisutnost neophodna radi optimalnog balansiranja pojedinih aminokiselina. Zašto se kombinacija mlijeka i žitarica sve više koristi za doručak ( mlijeko i corn flakes ), nije teško pogoditi: lako se probavlja i daje odličan omjer esencijalnih aminokiselina.
Dnevne potrebe za bjelančevinama različite su ovisno o spolu i dobi te o tjelesnoj masi. Sami ćete primjetiti evidentne razlike u potrebama proteina s obzirom na spol i tjelesnu težinu.
Ta se preporučena količina proteina dnevno može povećati četiri puta bez ikakvih štetnih posljedica, a kod daljnjeg povećanja može doći do problema i poremećaja u organizmu.