Navigacija

Bulimija

Bulimija je poremećaj vezan uz hranjenje. To je bolest psihološkog podrijetla i vrlo često ima velike posljedice koje se odražavaju na čitav život oboljele osobe.

Riječ bulimija u prijevodu znači „bikova glad“. Poznato je da se sama bolest psihološki bazira na čovjekovoj uvjerenosti da je debeo i stalnoj želji da smanji svoju tjelesnu težinu koja je zapravo baš onakva kakva treba biti.

bulimijaOboljeli su uvjereni da imaju višak kilograma te se zbog toga osim izgladnjivanja, nakon svakog obroka ispovraćaju. Na taj način smatraju da se organizam „čisti“ od suvišnih tvari iako ustvari sam organizam nije uspio apsorbirati potrebne supstance iz hrane. Na taj način mršave i rješavaju se negativnih osjećaja koje u sebi nakupljaju.

Bulimija je bolest koja uglavnom pogađa mlade žene, a dijeli se na nekoliko epizoda.

U prvoj epizodi djevojke se prejedaju (velikom količinom hrane u kratkom vremenu.) Prejedaju se uglavnom ugljikohidratima jer se tvari koje oni sadrže pretvaraju u triptofan koji im donosi osjećaj mira i zadovoljstva.

Pošto su osobe svjesne svog pretjerivanja u ugljikohidratima, ograničavaju unos voća i povrća ne bi li spriječile dobitak novih kilograma i na taj način „muče“ organizam i ne pružaju mu osnovne tvari za funkcioniranje.

Iz tog razloga javlja se tuga, krivnja i jad. To su osjećaji koji su tada njihovi najveći neprijatelji i na raznorazne načine ih se žele riješiti.

Nakon toga nastupa epizoda povraćanja ili korištenja laksativa čime oboljele nastoje „izbaciti“ iz svog organizma sve ono što su pojele. Tu se javlja veliki problem, stoga je bulimija vrlo često smrtna, za razliku od anoreksije.

Smrtna je zbog toga što se zbog prebrzog prejedanja osobama širi jednjak i uništava se sluznica želudca i sluznica grla koje bivaju „ugrožavane“ stalnom kiselinom.

SIMPTOMI BULIMIJE

  1. Osobe često preskaču obroke kako bi uravnotežile unos kalorija.
  1. Oboljeli su često opsjednuti hranom, jedu velike količine hrane bez da se udebljaju.
  1. Vole jesti sami da ih netko ne bi vidio i shvatio koliku količinu hrane pojedu.
  1. Opsjednuti su tjelovježbom.
  1. Kao rezultat povraćanja, oči su im krvave.
  1. Imaju veliki strah od debljanja.
  1. Često su depresivne, impulzivne, nervozne, nemaju dovoljno samopoštovanja.
  1. Njihov pogled na svijet je izobličen i često ne shvaćaju svoj problem.
  1. Javljaju im se problemi sa srcem, grlom, probavom…

Osobe oboljele često odbijaju razgovor sa svojom obitelji i prijateljima. Slabe su, ali istovremeno skrivaju svoje osjećaje jer smatraju da problema nema. Iako on zapravo postoji. Ono što je jasno jest da se takav problem zapravo vrlo teško uoči i teško izliječi.

Najčešće se liječi antidepresivima, psihoterapijom, detaljnim psihološkim obradama, razgovorom itd. Vrlo je teško prolaziti kroz takvo nešto sam, ali prvi korak ka boljitku je priznanje koje ujedno donosi i poboljšanje.

Osobe koje shvate da boluju od takve vrste bolesti, imaju percepciju koja ih ne služi onako kako bi trebala i stoga je potrebno uputiti ih nekome tko će im pružiti kvalitetnu pomoć.

Katkad je vrlo teško uopće priznati samome sebi da bolujete od bulimije ili da netko vama blizak prolazi kroz taj problem. Međutim, nikada ga ne treba ignorirati. Treba se uhvatiti u koštac s njime i riješiti ga jednom zasvagda.

Mnoga iskustva kažu da je to dugotrajna, mučna borba, ali svakako vrijedi u toj borbi pobijediti! Uzroci bulimije su raznovrsni, od problema u obitelji, okolini, problema na poslu, financijskih problema pa sve do ljubavnih ekscesa, utjecaja medija, ljudi oko nas itd.

Kao i svaki poremećaj, ali i životni problem, vrlo ju je teško prihvatiti. No, velika utjeha je da se mnogo ljudi bori s njome, ali isto tako, mnogo ljudi ju je i pobijedilo.

A snaga volje je nešto što svatko posjeduje i na taj način umije pomoći sebi bez obzira na sve.