Navigacija

Čula sam da su poremećaji prehrane genetskog podrijetla. Je li to istina?

Postoji niz čimbenika rizika u razvoju poremećaja prehrane i čini se da je genetika jedan od njih. U posljednjih nekoliko godina znanstvenici su pronašli nove dokaze u vezi s genetskim predispozicijama za razvoj poremećaja prehrane.

Prvo je utvrđeno da ju je moguće pronaći među članovima obitelji. Ako jedan oboli, veći su izgledi da će oboljeti i drugi. Što je srodstvo bliže, to je rizik veći pa je rod iz prvog koljena (npr. majka ili sestra) u najvećoj opasnosti od poremećaja prehrane.

Važno je napomenuti da samo 5% do 10% ljudi koji boluju od poremećaja prehrane imaju blizak rod koji također pati od istog poremećaja.

Riječ nije o jednostavnom prijenosu genetskog materijala. Istraživanja upućuju na to da geni mogu pridonijeti. razvoju poremećaja prehrane, ali to je iznimno složen proces. Točan doprinos gena (vjerojatno neki dijelovi nekoliko gena) i prijenos bolesti nisu utvrđeni.

Članovi obitelji, posebice oni bliski, mogu isto tako slijediti oblike ponašanja pa nije jasno koliko su poremećaji prehrane zapravo naučeno ponašanje. Upravo su zato studije blizanaca uvelike važne.

Dokazi potvrđuju da jednojajčani blizanci razvijaju poremećaje prehrane češće od dvojajčanih blizanaca. Zbog toga što jednojajčani blizanci imaju j isti genetski kod, upravo se genetika smatra odgovornom za češće oboljevanje od poremećaja prehrane. Ipak, neki tvrde da su spomenuti brojevi preuveličani i upozoravaju da jednojajčani blizanci imaju sličniju okolinu od dvojajčanih, da doživljavaju sličniji tretman i da međusobno više utječu jedno na drugo od dvojajčanih, a sve te čimbenike moramo uzeti u obzir.

Drugim riječima, ako doista jednojajčani blizanci dijele jednaku okolinu, interpretacija podataka u smislu genetske odgovornosti za povećan broj poremećaja prehrane u jednojajčanih blizanaca možda nije posve točna.

Do danas je provedeno samo nekoliko molekularnih istraživanja kojima je svrha bila pronaći gene koji povećavaju rizik od poremećaja prehrane, ali kako još nisu objavljeni konačni rezultati, očito su bila nedostatna.

Ipak, genetika utječe na crte osobnosti i temperament, kao i na čimbenike razvoja poremećaja prehrane poput tjeskobe, kompulzivnosti ili perfekcionizma. Ako se 10 ljudi odluči za dijetu, vjerojatno će najkompulzivniji perfekcionist među njima ići do ekstrema i na kraju razviti anoreksiju. Doista je moguće« da je genetski utjecaj, koji određuje temperament, zapravo i utjecaj koji genetika ima na razvoj poremećaja prehrane.