Navigacija

“Na temelju uvida u antropometrijski status i zdravstveno stanje pretile osobe, poštujući njegove želje i realne mogućnosti mršavljenja, prema učinjenom jednom ili više energetskih planova mršavljenja, odlučujemo se za najprimjereniji i prema njemu izrađujemo ogledni primjerak dnevnoga jelovnika.

Na temelju njega, u okvirnim rasponima određenoga kalorijskog unosa, osoba prema uputama, savjetima i raspoloživoj literaturi koja uključuje barem jednu od jednostavnih tablica kalorijskih vrijednosti najvažnijih namirnica, nastavlja samostalno svoj program mršavljenja.” 

Ovako nam je objašnjen u kratko pristup programima mršavljenja u jednom od najpoznatijih centara za mršavljenje, Altis Centru.

Pri obrazlaganju kalorijskih osnova prehrambenih namirnica, bolesnike treba uvijek, kroz komparativnu analizu, uputiti na ključne točke uspješnoga odabira.

Dijetni jelovnik i zdravi način prehraneU navedenom pogledu svakako je najvažnije isticanje masti kao najkaloričnijih namirnica čiji unos treba svesti u preporučene okvire.

Sva ulja, bez obzira na sastav i stavove o izravnome utjecaju na zdravlje, imaju oko 900 kcal u 100 g, š gdje se, prema uobičajenom navođenju količina od 5 g (čajna žličica) deklarira kao 45 kcal.

U usporedbi sa 70 kcal za 100 g krumpira, kuhane tjestenine ili riže, jasno dolazi do izražaja nužnost stroge kontrole unosa masnoća u svakom ozbiljnom pokušaju mršavljenja. Navedena tablica upućuje na još nekoliko zanimljivih detalja koje treba istači bolesnicima.

Podjela povrća na tzv. skupinu “povrće A”, koja ne sadrži ugljikohidrate, i skupinu “povrće B”, koja u stanovitim količinama sadrži, potječe, kao sve tablice za ovu namjenu, iz preporuka za prehranu dijabetičara.

Ova razlika za pretile nedijabetičare nije od posebne važnosti, vidimo da 100 g povrća iz skupine “B” ima oko 40 kcal, što znači da 1 kg ima oko 400 kcal, pa se zbog jednostavnosti može povrće iz obiju skupina tretirati kao hrana praktički neograničenoga preporučenog unosa. Isto u dijetoterapiji pretilosti vrijedi i za voće.

Nemasno meso, prema citiranoj tablici ima oko 73 kcal u 30 g, što u praksi, jednostavnosti radi, ističemo kao 210 kcal za 100 g.

U skladu s uobičajenim stavovima, na tradiciji dijabetičke dijete, pretilim bolesnicima u redukcijskim dijetama obično preporučujemo najmanje 5 dnevnih obroka: zajutrak, doručak, ručak, poslijepodnevni međuobrok i večeru.

Iako je sasvim sigurno da tek jedan obilan dnevni obrok nikako nije preporučljiv, sve je više pobornika stava da ne treba ustrajati niti na drugoj krajnosti, navedenih 5 obroka, već da dinamika dnevnoga unosa treba biti individualno prilagođena.

U skladu s osobnim iskustvima, obiteljskim i radnim okolnostima, dnevnom dinamikom gladi i preferencijama, a pod općeprihvaćenim načelom “nije nužno odabrati idealnu, već najbolju, dugoročno održivu opciju”, broj dnevnih obroka, njihov sastav i količine unesene energije, trebali bi biti tema razgovora svakoga pojedinog bolesnika s njegovim ordinirajućim liječnikom, voditeljem programa
mršavljenja.

Također, načelo “nejedenja poslije 18 h”, jedna je od popularnih, neštetnih i u osnovi čak pozitivnih, ali potpuno neutemeljenih krilatica koje često susrećemo u praksi. Uvažavajući punu slobodu utemeljenoga odabira obroka u zadanim okvirima, zbog niza dobro poznatih negativnih medicinskih utjecaja, posljednji večernji obrok, ipak bi se trebao konzumirati barem dva sata prije odlaska na počinak.

Sastav, odnosno, udio pojedinih temeljnih prehrambenih tvari, proteina, ugljikohidrata i masti, u redukcijskoj dijeti ne bi trebao bitno odstupati od uobičajenih preporuka za opću populaciju. Većinu energije (oko 60%) valjalo bi zadovoljiti iz složenih ugljikohidrata, oko 20% (u značajnijoj redukciji i do 30%) iz proteina, a preostalih 20% (iznimno 10%) iz preporučljivih skupina masti.

Navedeni je obrazac iskazan u mnogo inačica različitim “piramidama prehrane” koje u prikazima s horizontalnim, a u posljednje vrijeme i vertikalnim odjeljcima, imaju zadatak korisnicima na jednostavan način pojasniti navedene omjere pojedinih namirnica.

Temeljne su poruke ovoga, brojčano ili grafički iskazanoga načela ispravnoga formiranja dnevnoga i tjednoga jelovnika sljedeće: raznolikost ukupne prehrane, obilje nemasnih proizvoda od punozrnatoga brašna, obilje voća i povrća, umjereni unos nemasne proteinske hrane, te nešto strože ograničen unos različitih namirnica bogatih masnoćama.
Dijetni jelovnik i zdravi način prehranePrimjena koncentriranih, jednostavnih šećera (slatkiši, šećer, med i sl.) načelno nije preporučljiva, posebno u obliku međuobroka jer u okolnostima relativne gladi vrlo često izaziva reaktivnu hipoglikerniju s posljedíčnim napadom imperativne gladi. U slučaju odluke o ograničenom uzimanju koncentriranih ugljikohidrata, to bi trebalo činiti uz drugi, veći obrok.

Već je istaknuto da se primjena zasićenih masnoća i očvrsnutih, tzv. hidrogeniziranih ulja (tropska ulja poput palmina i masnoće životinjskoga podrijetla) ne savjetuje, zbog višestrukih negativnih utjecaja na zdravlje.

U navedenom je smislu važna edukacija bolesnika o prepoznavanju hrane s visokim udjelom masnoća, kao npr. proizvoda od lisnatoga tijesta, keksa i sličnih namirnica koje bolesnici redovito smatraju ugljikohidratnim namirnicama, a one zbog vrlo visokoga udjela masti i posljedično visokoga energetskog sastava, zapravo to i nisu.

Preporučljiva je obilna hidracija, čije razmjere prema suvremenim stavovima treba prepustiti individualnom osjećaju žeđi. U navedenome je smislu uvijek korisno bolesnicima skrenuti pažnju na kalorijsko značenje zaslađenih pića koja ne doprinose sitosti, a njihovo izbjegavanje tijekom duljega vremenskog perioda može iskazati značajan doprinos mršavljenju.

Kako 3 čaše slatkoga soka dnevno tijekom mjesec dana imaju oko 7200 kcal, u osoba koje ih redovito konzumiraju, samo njihova zamjena nekaloričnim napitcima, u navedenom će vremenu dovesti do gubitka od oko 1 kg tjelesne težine. Za pijenje treba preporučivati vodu, čistu ili aromatiziranu nekaloričnim dodacima, u što ulaze limunada, nezaslađeni ili sladilima obogaćeni biljni čajevi i slično.

Jedno od važnih pitanja u koncipiranju dijetnoga redukcijskog režima je i dnevni raspored namirnica. Je li svejedno što jedemo u određeno doba dana?

Iako vrlo malo znamo o popularnim manipulacijama ciljanih kombinacija prehrambenih tvari, postoje uvjerljivi, iako ne i konačni dokazi i preporuke stručnih timova o idealnom sastavu pojedinih obroka.

Voditelja Altis Centra za zdravo i lijepo tijelo pitali smo kako bi trebao izgledati dan “pravilne prehrane”.

“Želimo li ilustrirati kako namirnice što prikladnije podijeliti u ranije navedenih 5 optimalnih obroka, trebali bismo imati zajutrak s prevladavanjem složenih ugljikohidrata, lagani jutarnji međuobrok (voće, mali punozrnati i nemasni krušni obrok), ručak kombiniranoga sastava uz obavezno povrće, nemasni jogurt ili drugi fermentirani mliječni proizvod kao idealni popodnevni međuobrok, te laganu večeru s proporcionalno većim udjelom proteina od ručka, a manjim ugljikohidrata (večera treba biti
kombinacija proteinske namirnice i povrća).”

Navedena koncepcija temelji se na teoriji da se tijekom redukcijske dijete, dakle u razdoblju permanentne negativne energetske ravnoteže, troše u različitom opsegu, ali ipak istodobno, sve raspoložive tjelesne zalihe energije. Tako pored ugljikohidrata pohranjenih u obliku tjelesnoga glikogena (jetra, skeletna muskulatura) i masnih naslaga, dolazi i do energetskoga korištenja lako topivih aminokiselina iz mišića.

Složeni ugljikohidrati uzeti prema ovoj koncepciji ujutro i u prvoj polovini dana, dok je osoba fizički i mentalno aktivna, tijekom procesa probave osiguravaju osjećaj sitosti i potom daju energiju koja se većim dijelom u istom periodu i iskoristi.

Suprotno tomu, vjeruje se kako bi ugljikohidrati uzeti u većoj količini navečer bili predmet neselektivnoga nadomještanja energetskih zaliha, dijelom i masnih naslaga, dok se prikladnost večernjega obroka proteina tumači obnavljanjem aminokiselinskih gubitaka iz mišića potpomognutim noćnim lučenjem hormona rasta.

Osjećaji gladi i sitosti iznimno su važni u svakoj redukcijskoj dijetoterapiji pa ne treba zanemariti činjenicu kako se njih u stanovitoj mjeri može modulirati. Stoga uzimanje hrane treba biti polagano.

Od trenutka započinjanja obroka do razvoja osjećaja sitosti potrebno ie određeno vrijeme, prosječno barem petnaestak minuta, što treba uvažiti u postupku prilagodbe novim, dijetnim navikama.

Za ilustraciju, u redukcijskoj dijeti često umjesto bijeloga, mekanog kruha preporučujemo tvrd, nemastan dvopek od integralnoga brašna. Zašto je to tako? Za konzumaciju značajne količine bijeloga kruha treba vrlo malo vremena, nedovoljno za razvoj sitosti pa je zbog toga osoba nakon dovršetka obroka i dalje gladna. Suprotno tome, uzme li se ista energetska količina opisanoga prepečenca, pa mu se još pridoda neki nekaloričan dodatak, npr. veća količina svježe rajčice koja nema kalorijske vrijednosti, konzumacija može trajati dovoljno dugo da je osoba po obroku sita.

U savjetovališnom radu s bolesnicima, pored ustrajanja na sporoj konzumaciji svakoga obroka, navoda manipulacija u odabiru ekvivalentnih namirnica kao u prethodnom primjeru, često preporučujemo i druge postupke koji su usmjereni na ispunjavanje vremena između pojedenoga obroka i razvoja osjećaja sitosti.

Bilo da se radi o pranju zuba koje ima dodatan, kratkotrajan učinak promjene okusa i prateće odbojnosti prema daljnjem hranjenju, bilo da se radi o svjesnom poduzimanju telefonskoga poziva, odlasku u kratku šetnju ili nekoj drugoj aktivnosti, cilj je kratkotrajno zaokupiti pažnju i skrenuti je od nekritičnoga nastavka jedenja.

Dinamika redukcijske dijete je formulirana na načelu “negativne štednje” energije u kojem dominira prosječno pridržavanje uputa u dužem vremenskom razdoblju. Prehrambeni prekršaj vrlo često bolesnici na redukcíjskim režimima smatraju “prekidom dijete” i koriste kao razlog za odustajanje od mršavljenja u trenutačnom pokušaju.

No, takav je postupak vrlo štetan, o čemu treba uvijek nastojati informirati korisnike. Iedan nesavršeni obrok ili čak cijeli dan proveden u prehrambenom prekršaju, nikako nije preporučljiv, ali u dugotrajnoj dijeti suštinski ne znači mnogo. Radi se tek o kraćem razdoblju u kojem bolesnik “nije ništa prištedio” u svom nastojanju da sa svakih 7500 kcal negativne “ušteđevine” izgubi po jedan kilogram tjelesne težine. Naravno da veća odstupanja nisu poželjna, no mnogo je gore dopustiti da budu razlogom povratka starim navikama.

Ako se redukcijska dijeta poduzima pod stručnim nadzorom, u slučajevima izostanka komorbiditeta, u pravilu nema kontraindikacija čak i za kratkotrajnu značajniju dnevnu redukciju energetskoga unosa do vrlo niskih razina (500 kcal dnevno i niže). Takvi zahvati nisu korisni, značajno ne doprinose dugoročnomu mršavljenju, a nemaju ni očekivan edukacijski karakter, pa ih stoga ne preporučujemo.