Filteri za vodu
Čak i bezbojna vodovodna voda bez mirisa i okusa može biti zdravstveno neispravna. U jednoj se velikoj analizi pokazalo kako 22 od 25 američkih gradova ima problema s kvalitetom vode u kojoj su se nalazile, primjerice, visoke razine olova, klora ili bakterija.
Zahvaljujući starim cijevima, premalenoj ili prevelikoj količini dodana klora, onečišćenjima koja dolaze s poljoprivrednih posjeda, cesta i industrije, voda je postala vrlo osjetljiv prirodni resurs. Stručnjaci kažu kako možda ni flaširana voda nije u tom smislu sigurna.
I što učiniti? Nabavite si filtar za vodu, ali se prije odabira dobro informirajte.
Hoće li vam voda biti sigurnija zahvaljujući filtru?
DA Neki od njih izvrsno uklanjaju olovo, drugi pak mikrobe koji uzrokuju zaraze. Važno je samo saznati kakav vam filtar uistinu treba.
U prodaji se nalaze razni kućni filtri za vodu, od vrčeva u koje pristaju ulošci filtra s aktivnim ugljenom do sustava za cijelu kuću. Istrazivanja pokazuju kako ih je većina prilično učinkovita.
No, nijedan filtar ni sustav ne mogu ukloniti baš svako onečišćenje, okus ili neugodan miris vodovodne vode. Važno je, stoga, saznati što vam se u vodi nalazi pa tek onda odabrati filtar koji to može ukloniti.
Koliko je važno odabrati pravi filtar?
Postavit ćemo to ovako: kad se 1993. godine u Milwaukeeju proširila zaraza vodenim organizmom Cry ptosporidium, stanovnici koji su upotrebljavali filtre s ugljenom izvanredno malenih otvora (»submikronski filtri«) imali su 96 posto manje proljeva od onih koji su pili nefiltriranu vodu ili se koristili filtrima većih otvora, kroz koje su ti majušni mikroorganizmi mogli proći.
U jednom su istraživanju ljudi oslabljena imunološkog sustava, oni koji su vodu pročišćavali filtrima s aktivnim ugljenom i još je dodatno dezinficirali ultraljubičastim svjetlom imali za dvije trećine manje izgleda za probavne smetnje od onih koji su vodu pili izravno iz slavine.
Lokalne službe za nadzor pitke vode često svoja godišnja izvješća objavljuju javno.
No pijete li vodu iz vlastita izvora, ili ispitivanje ne možete dobiti besplatno, možete ga naručiti od privatne tvrtke.
Zatražite osnovno ispitivanje kojim se određuju razine arsena, bakterija, klora, bakra, olova, mangana, nitrata i nitrita te natrija. Svake godine ponovite ispitivanje na bakterije, nitrate i nitrite (koji mogu potjecati iz poljoprivredne proizvodnje), a ostala svake tri godine.
Test na radon i hlapive organske spojeve, sastojke goriva i industrijskih otapala trebalo bi provesti svakih tri do pet godina.
Pokažu li se takvim ispitivanjima neka prekoračenja dozvoljenih koncentracija, pronađite filtar koji bi ih mogao najbolje vratiti u normalu.
Ako je riječ o bunaru, a niste zadovoljni okusom ili mirisom vode, možda vam je dovoljan filtar s aktivnim ugljenom. Postoji li kakvo kemijsko onečišćenje, razmislite o filtarskim sustavima koji rade na principu reverzne osmoze. Bakterije se najbolje uklanjaju submikronskim filtrima ili sterilizacijom ultraljubičastim svjetlom.
Filtre dijelimo na:
Filtar s aktivnim ugljenom
Način djelovanja: Pozitivno nabijen ugljen velike moći upijanja, kakav se nalazi u tim filtrima, privlaČi i zadržava mnoge nečistoće.
Vrsta sustava: Vrčevi, boce s filtarskim ulošcima, nastavci za slavine, uređaji za postavljanje na radnu plohu ili ispod sudopera.
Što uklanja: Okuse i mirise, uključujući i klor. Neki od njih smanjuju i koliČine onečišćenja teškim metalima (bakar, olovo i živa), zatim parazita (Giardia i Cryptosporidium), pesticida, radona i hlapivih organskih spojeva (metil-tert-butil eter, diklorbenzen i trikloretilen).
Mane: U takvim se filtrima mogu preko noći razviti bakterije, pa čak i na»bakteriostatskim« modelima koji tvrde da su otporni na bakterije. Redovito ispirite filtre prema uputama
proizvođača.
Anionski izmjenjivači
Način djelovanja: Voda prolazi kroz sitne granule smole koje zadržavaju određene minerale.
Vrsta sustava: Sustavi za cijelu kuću koji u jednoj jedinici pročišćavaju vodu prije no što ona krene cijevima prema slavinama.
Što uklanja: Nitrate, nitrite, fluoride, sulfate i bikarbonate.
Mane: Voda može dobiti slankast okus.
Omekšivač kationskom izmjenom
Način djelovanja: Omekšava tvrdu vodu zamjenjujući minerale jaka pozitivna naboja onima slabijega naboja.
Vrsta sustava: Jedna jedinica za cijelu kuću. što uklanja: Kalcij i magnezij koji stvaraju naslage kamenca u cijevima i instalacijama te barij.
Mane: Povećava sadržaj natrija u vodi.
Destilator
Način djelovanja: Voda se zagrijava do ključanja pa se vodena para sakuplja i kondenzira.
Vrsta sustava: Jedna jedinica za cijelu kuću.
Što uklanja: Mikroorganizme, teške metale i većinu kemijskih spojeva (no, u vodi mogu ostati hlapivi organski spojevi poput benzina, kao i radon).
Mane: Voda dobije bljutav okus jer joj se oduzimaju mnogi minerali.
Sterilizacija ultraljubičastim svjetlom
Način djelovanja: Voda se izlaže ultraljubičastom svjetlu.
Vrsta sustava: Jedinica se ugrađuje ispod sudopera, često u kombinaciji s filtrom na osnovi aktivnog ugljena.
Što uklanja: Bakterije i parazite kao što su Cryptosporidium i Giardia.
Mane: Trebat će vam poseban filtar za odvajanje taloga, teških metala, pesticida i hlapivih organskih spojeva.
Reverzna osmoza
Način djelovanja: Polupropusna membrana izdvaja nečistoće iz vode.
Vrsta sustava: Jedinice koje se ugrađuju ispod sudopera, kao i one za cijelu kuću. što uklanja: Pesticide, zatim teške metale poput kadmija, bakra, olova i žive te druga onečišćenja, uključujući arsen, barij, nitrate i nitrite, perklorate te selen.
Mane: Troši mnogo vode, a samo se 10 do 30 posto nje vraća kao pitka voda; ne djeluje protiv
mikroorganizama.