Gestacijski dijabetes
Šećerna bolest (diabetes mellitus), koju karakterizira povišena razine glukoze u krvi, donosi mnoge zdravstvene opasnosti.
No, kad u jednome tijelu imamo dva potencijalna bolesnika, to jest trudnicu sa šećernom bolesti i njezino dijete koje se tijekom devet mjeseci razvija u zaseban i samostalan organizam, opasnosti su još veće.
Uz to, zbog jedinstvenih hormonskih promjena trudnoća je metabolički tako modelirana da se iz posteljice luče hormoni koji čak pogoduju razvoju dijabetesa. Učestalost šećerne bolesti se kod trudnica kreće od dva do pet posto.
Nekoliko je oblika šećerne bolesti koji se vežu uz trudnoću: onaj koji nastaje tijekom trudnoće i naziva se gestacijski dijabetes te onaj koji je postojao i prije trudnoće pa se javlja u dva oblika – kao šećerna bolest tip 1 ili tip 2. Od svih dijabetesa kod trudnica, 87.5% je gestacijskih, 7.5% dijabetes tip 1 (osoba sa bolešću se liječi inzulinom) te 5% dijabetes tip 2 (može se regulirati prehranom).
Gestacijski dijabetes
U ranoj trudnoći normalno je da žena natašte i nakon jela ima niže vrijednosti glukoze u krvi. Međutim, kako trudnoća napreduje, može se razviti poremećaj regulacij eglukoze u krvi koji se kao takav prvi put uočava tijekom trudnoće, i tada govorimo o gestacijskom dijabetesu. Taj naziv mu ne dajemo ako je žena i prije trudnoće imala dijagnosticiran dijabetes.
Povećan rizik za pojavu gestacijskog dijabetesa imaju starije prvorotkinje, one koje su u ranijim trudnoćama imale intoleranciju glukoze, koje su već rađale veliku djecu, adipozne žene, one koje u obitelji s krvni srodstvom imaju povijest šećerne bolesti te one sa sindromom policističnih jajnika.
Kod žena s gestacijskim dijabetesom, on se u najvećem broju slučajeva povuče nakon poroda, međutim trebale bi i dalje pratiti razinu glukoze nakon poroda.
Razlog je taj što ipak imaju povećanu mogućnost za pojavom dijabetesa tipa 2 od onih žena koje u trudnoći nisu imale poremećaj regulacije glukoze. Šest tjedana nakon poroda trebao bi se ponovo provesti test tolerancije na glukozu (tzv. OGTT) kako bi se utvrdilo da li je sa šećerom sve u redu nakon poroda.
Tip 2 šećerne bolesti
Nastaje kad inzulin koji se luči iz gušterače ne pokazuje očekivani učinak u stanicama u koje treba uvesti glukozu. Ta pojava se naziva inzulinskom rezistencijom. Taj tip dijabetesa veže se uz stariju dob, naslijeđe i debljinu te je najčešći oblik šećerne bolesti. Prije trudnoće se liječi prehranom (dijetom), tabletama i/ili inzulinom. Kako su trudnice sve starije dobi, a populacija postaje sve deblja, sve je učestalija pojava ovog tipa dijabetesa kod trudnica.
Tip 1 šećerne bolesti
Riječ je o bolesti kod koje organizam uopće ne proizvodi inzulin. Često se javlja i u mlađoj dobi i za njegovo liječenje je uvijek potreban inzulin. Ako trudnica boluje od ovog tipa dijabetesa, nastavlja uzimati inzulin tijekom čitave trudnoće s time da se mijenja količina potrebnog inzulina ovisno o periodu trudnoće.
Ženama koje boluju od djabetesa i prije trudnoće se savjetuje da planiraju trudnoću te da prije začeća prođu tzv. prekoncepcijsku obradu. Ona uključuje procjenu moguće komplikacije dijabetesa (na očima i bubrezima), smanjenje tjelesne težine ako je prevelika te prestanak pušenja.
Trudnice s dijabetesom češće se i pozornije prate nego ostale pri čemu se obavezno procjenjuje veličina djeteta i njegova zrelost. Neke trudnice s dijabetesom se zadržavaju i u bolnici te se tamo prati njihovo stanje.
Rizici za dijete čija majka ima gestacijski dijabetes
Kada se beba rodi, neko će vrijeme nastaviti proizvoditi dodatne količine inzulina te bi joj razina šećera mogla naglo pasti jer više neće primati višak glukoze iz vašega tijela. Možda će joj trebati dati pripravak s glukozom kako bi se razina uravnotežila, no obično se problem riješi dojenjem. To ipak ne znači da vaša beba boluje od dijabetesa već možda samo treba malo vremena da se prilagodi na novonastalu situaciju.
Potencijalne opasnosti za dijete majke dijabetičarke uključuju kongenitalne malformacije srca ili neuralne cijevi, povećanu mogućnost intrauterine smrti, veću težinu djeteta, veću količinu plodove vode, veću mogućnost komplikacija tijekom poroda i veću učestalost spontanog pobačaja. Nakon poroda može se očekivati neonatalna žutica, opad vrijednosti glukoze i kalcija u krvi, tegobe s disanjem itd. Također je veća mogućnost da dijete kasnije boluje od šećerne bolesti te da bude pretilo.
Rizici za majku s gestacijskim dijabetesom
Ti rizici uključuju povećanje krvnog tlaka, preeklampsiju i eklampsiju (komplikacije koje se očituju porastom krvog tlaka i pojavom bjelančevina u mokraći, a u teškim slučajevima i grčevima, oteklinama i poremećajem svijesti) te pogoršanje nekih otprije prisutnih komplikacija šećerne bolesti na očima ili bubrezima. Trudnice s dijabetesom češće dovršavaju porod carskim rezom.
Terapijsko liječenje dijabetesa u trudnoći
Moguće ga je liječiti na dva načina: dijetom (prehranom) i inzulinom. Dijetalna prehrana je uvijek propisana svakoj ženi s gestacijskim dijabetesom. Trudnicama koje i prije trudnoće imaju povećanu tjelesnu težinu ne preporuča se mršavljenje u trudnoći već kontrolirano i umjereno dobivanje na težini tijekom devet mjeseci trudnoće.
Ako je žena uzimala tablete za regulaciju šećera prije trudnoće, terapija se u trudnoći prekida i ovisno o nalazima – preporučuje se samo dijetalna prehrana za održavanje razine glukoze ili pak takva prehrana u kombinaciji s inzulinom. Na isti način se liječe i trudnice s gestacijskim dijabetesom.
Ako je žena i prije trudnoće bolovala od dijabetesa tipa 1, nastavlja liječenje inzulinom, s time da se potreban doza mijenja tijekom napredovanja trudnoće, a ponekad se mijenja i tip inzulina.
Poželjno ih je opskrbiti injekcijama glukagona u slučaju hipoglikemije (smanjene razine glukoze u krvi) te ketonskim trakama koje brzo otkrivaju ketoacidozu. Do nje dolazi uslijed preniske razine inzulina kada stanice ne mogu koristiti glukozu za stvaranje energije.
Umjesto glukoze, organizam počinje koristiti masti što dovodi do stvaranja otrovnih kemijskih spojeva koji se pojavljuju u urinu.
Simptomi ketoacidoze su povišena razina glukoze u krvi, kao i ketona u mokraći, ubrzano disanje, bolovi u trbuhu, povraćanje, dehidracija, slatkast miris acetona, zadihanost.
Uz navedene terapije, postoji i mogućnost liječenja inzulinskom pumpom koja omogućuje trajno potkožno ubrizgavanje inzulina u strogo određenim i prilagodljivim dozama. Inzulinska pumpa je veličine mobitela i za vrijeme trudnoće može se nositi na leđima, bokovima ili oko noge. Potrebne vrijednosti ubrizgavanja inzulina se lako mogu promijeniti, ovisno o potrebi (dozu određuje liječnik).
U svakom slučaju, neovisno koji tip dijabetesa Vam je dijagnosticiran, vodite računa da se pridržavate adekvatne i propisane prehrane te da ne konzumirate slatkiše kao i slatka i gazirana pića. Umjerena tjelovježba je od krucijalne važnosti i u periodu trudnoće jer povećava sposbnost tijela da razgradi glukozu. No budite svjesni opasnosti od hipoglikemije (niske razine glukoze u krvi) tijekom vježbanja ako uzimate inzulin. Simptomi hipoglikemije su: slabost, drhtavica, znojenje i zamagljen vid.
Pročitajte još članaka o dijabetesu: