Gladovanje je vrlo restriktivna prehrana tijekom koje se dnevno unosi j 200 do 800 kcal i zapravo prisiljava tijelo da okrene sklopku u tzv. preživljavanje (engl. starvatíon mode).

To znači da je sve drugo osim funkcije mozga, održavanja energetske razine kao i sinteze nužnih za rad organizma. Ta će sklopka zasigurno spustiti bazalni bolizam na minimum.

Kompjutorskom terminologijom to bi značilo da u tzv. safe modu koji obavlja samo minimum funkcija da bi se sustav održavao u pogonu.

Pod gladovanjem se zapravo podrazumijeva i niskokalorična dijeta pa su i reakcije tijela vrlo slične. Funkcioniranje na pragu bazalnog metabolizma zahtijeva i manje energije pa se sve usporava.

Istraživanjem je primjerice utvrđeno da se bazalni metabolizam tako spustiti za 25 do 35%. Druga posljedica gladovanja je gubitak tjelesne težine najprije smanjivanjem zaliha sala, a kasnije i mišićne mase. Što je glad veća i što dulje traje vide se veće posljedice na tijelu.

To smo često imali prilika vidjeti na snimkama iz koncentracijskih logora. Što se više troši mišina masa kao izvor energije, pada bazalni metabolizam, što postupno dovodi do usporavanja svih funkcija tijela.

Nažalost, taj pad bazalnog metabolizma kao način obrane vitalnih funkcija u najvećem broju slučajeva ne razumiju ni kreatori brzih dijeta ni njihovi korisnici. Naime, čim se nakon takve restriktivne ‘dijete počne normalno jesti, težina naglo raste jer raste i bazalni metabolizam.

Ne treba spominjati da gladovanjem vaš organizam ne dobiva neke najvažnije hranjive tvari, a I ponajprije esencijalne aminokiseline i masne kiseline.

Prema tome, onaj tko gladuje kako bi smanjio tjelesnu težinu trebao bi si osigurati mliječnu bjelančevinu i esencijalne masne kiseline u kapsulama, naravno uz vitamine i minerale.

Čak ako redovito i pažljivo uzimate spomenute dodatke postoji mogućnost nastanka kratkoročnog i dugoročnog manjka koji će se tijekom vremena manifestirati na najrazličitije načine. Samo najvještiji od onih koji su na dijeti načinit će takav odnos hranjivih tvari da ne dođe do ozbiljnijih problema.

Taj odnos trebao bi biti: 45 – 65% ugljikohidrata, 15 – 20% bjelančevina i 20% masti. Još nešto, tko se odluči na gladovanje trebao bi znati da je važna postupnost, a nikako ne naglost. Naime, smanjivanje kalorijskog unosa ne bi smjelo biti veće od 500 kcal dnevno, što znači ako ste bili na potrošnji od 2500 kcal trebaju vam četiri dana da dotaknete dno od 500 kcal. Ispod toga se ne preporučuje, osobito ne na dulje Vrijeme. Svakako bi bilo dobro da o svojim namjerama upoznate i liječnika!

Krize gladi treba rješavati malim dodatcima smjese ugljikohidrata i bjelančevina u omjeru 3:1 ili želeom od smjese glukomanana i oligofruktosaharida koji u vodi bubre ali nemaju energiju.

Gadovanje je nož s dvije oštrice. Na stručnom skupu Konferencija o metodama smišljenog skidanja i kontrole tjelesne težine (NH Conference on Methods for Voluntary Weight Loss and Control) održanom 1992. jasno je rečeno da može doći i do smrtnog ishoda.

Koje su posljedice gladovanja? Uzet ćemo samo jedan primjer iz službene američke statistike: srednji unos kalorija za žene na početku novog milenija ie 1600 kcal, što je dosta manje od preporuke RDA (2200 kcal). Ako je tako, onda se ne treba čuditi činjenici da postoji stalni manjak željeza i kalcija koji su nužni za metabolizam.

Žene koje mršave gladovanjem zapravo plaćaju visoku cijenu manjkom pojedinih hranjivih tvari. Ni ostale posljedice nisu beznačajne: dulje korištenje Atkinsove visokobjelančevinske dijete može dovesti do ubrzanog gubitka kalcija, što dovodi do povećanja rizika od raka debelog crijeva i osteoporoze.