Navigacija

Izvanmaternična trudnoća

Izvanmaternična trudnoća poznata je i pod nazivom ektopična trudnoća, a predstavlja svaku trudnoću koja se razvija van maternične šupljine.

U najvećem broju takvih slučajeva, ona se razvija u jajovodu (čak oko 95-98% trudnoća), a u znatno manjem u jajniku ili trbušnoj šupljini.

Ukoliko se plod razvija u jajniku, koristimo naziv ovarijalna trudnoća, a u nekom predjelu trbušne šupljine – abdominalna trudnoća. Postoji i slučaj da se trudnoća ne razvija izvan maternice, ali nije niti u materničnoj šupljini. Takva pojava naziva se cervikalna trudnoća.

Otprilike se na 100 trudnoća, javlja jedna vanmaternična trudnoća. Svaka takva pojava je opasna za život trudnice obzirom da može doći do obilnog krvarenja u trbušnu šupljinu i smrti uslijed toga.

Kako nastaje izvanmaternična trudnoća?

Učestaliji razlog je da postoji neka prepreka na putu jajne stanice, koja se može razviti zbog upale jajovoda koja pak nastaje uslijed infekcije klamidijom ili gonokokom te zbog endometrioze (rast tkiva endometrija – unutarnjeg sloja maternice – izvan endometrija i miometrija maternice) ili izvršenih operacija na jajovodima. Osim tog razloga, uzrok za ovu pojavu može biti nepravilna peristaltika jajovoda  do koje dolazi zbog nepravilne funkcije jajovoda (hipoplastični jajovodi) ili oštećenja mišićnog sloja jajovoda.

Klinička slika izvanmaternične trudnoće

Više je vrsta izvanmaternične trudnoće i njenih kliničkih slika, ovisno o mjestu implantacije oplođenog jajašca. Tako razlikujemo tzv. tubarni abortus (pri kojem se jajašce nalazi u proširenom dijelu jajovoda okrenutom prema jajniku – tzv. ampularnom dijelu) i tubarnu rupturu (kod koje se jajašce zadržava u uskom dijelu jajovoda uz maternicu – tzv. istmičkom dijelu te njegovim rastom dolazi čak do pucanja jajovoda). Tubarni abortus je šest do deset puta učestaliji od tubarne rupture.

izvanmaternična trudnoćaU prvoj fazi ektopične trudnoće ne primjećujemo simptome za njen nastanak, u drugoj fazi su simptomi rijetki, a u trećoj dolazi do tegoba.

Kao prve simptome osjećati ćemo bolove u donjem dijelu trbuha uz nepravilno krvarenje tamnije boje (ne odnosi se na menstruaciju).

Ako se ti simptomi ne primjećuju, može doći od krvarenja u trbušnu šupljinu uslijed čega može nastupiti peritonealni šok i kolaps, koji se moraju riješiti hitnim operativnim postupkom.

Ako se to ne sanira, može doći do smrti trudnice. Klinička slika tubarne rupture je puno gora zbog naglog pucanja jajovoda. Trudnica trpi jake grčevite bolove (samo s jedne strane trbuha), a oni se mogu javiti već nakon šest do osam tjedana od pucanja od izostanka menstruacije.

Kako postaviti dijagnozu vanmaternične trudnoće?

Dijagnoza se postavlja iz ultrazvučnog i vaginalnog pregleda ginekologa, kao i iz anamneze trudnice i određivanja ß-hCG iz seruma.
Kod gotovo svih trudnica s vanmaterničnom trudnoćom (90-95%) javlja se kašnjenje ili izostanak menstruacije. Također je učestala bol u trbušnoj šupljini (kod 70% njih) i nepravilno krvarenje tamnije boje (kod 52% pacijentica).

Kod začetka ovog poremećaja pri vaginalnom pregledu ne trebaju se nužno vidjeti nepravilnosti, već tek kasnije, a osim toga osjeća se i bol pri pomicanju vrata maternice. Ultrazvukom se registrira da u maternici nema ultrazvučnih valova koji označavaju postojanje embrija (u slučaju izostanka menstruacije i ako nema embrija u maternici, moguć je razvitak vanmaternične trudnoće) te da se u trbuhu nalazi tekućina i da je prisutan adneksalni tumor. Nakon toga radi se test na trudnoću iz urina ili putem razine ß-hCG iz seruma.

Liječenje izvanmaternične trudnoće

Ona se, zbog ozbiljnosti situacije, liječi operativnim zahvatom – najčešće laparoskopski. Najozbiljnije je  ako dođe do odstranjenja jajovoda ili i jajovoda i jajnika.

Oko 17% svih žena se nažalost u svojoj prvoj trudnoći susreće sa vanmaterničnim začećem, a oko 40% njih neće moći imati urednu spontanu trudnoću. Ako su se morale podvrgnuti radikalnom kirurškom zahvatu, 50% žena neće moći zanijeti, a postoji 10-15% šanse da će se opet javiti ektopična trudnoća. Kod mikrokirurških zahvata oko jedne trećine žena neće moći ponovo zanijeti, jedna trećina hoće, a jedna trećina će zanijeti opet van maternice.