Kako se stvaraju završni proizvodi glikolizacije?
Sve počinje sa šećerom. Sve molekule šećera mogu biti linearne (zamislite ravni komad konopa na stolu) ili ciklične (to znači da formiraju krug spajanjem na svakome kraju).
Kod normalne tjelesne pH vrijednosti ravnoteže kiselosti i lužnatosti), većina glukoze je kružno formirana. To je dobro jer je kružna formacija stabilnija. Nažalost, ostatak glukoze je u ravnoj ili linearnoj formaciji, što je vrlo reaktivan oblik koji prianja uz bjelančevine.
Taj se proces naziva cross-linking, a to je fraza koja se stalno ponavlja u proučavanju ZPG ( ZAVRŠNI PROIZVODI GLIKOLIZACIJE )-a.
Cross-linking, ili glikozilacíja, rezultat je djelovanja ZPG ( ZAVRŠNI PROIZVODI GLIKOLIZACIJE )-a.
Ta se tri izraza često koriste kao sinonimi er svaki od njih opisuje krajnji ishod djelovanja ZPG ( ZAVRŠNI PROIZVODI GLIKOLIZACIJE ) formacije. Drugim riječima, cross-linking ili glikozilacija bjelančevina dovodi do stvaranja završnih proizvoda glikozilacije.
Kako biste sebi predočili taj proces, zamislite da pravite ljestve. Krenite s dva dugačka postranična dijela i kutijom punom kratkih poprečnih dijelova koji će djelovati kao prečke na ljestvama. Dugački postranični dijelovi predstavljaju bjelančevine. Kratki poprečni dijelovi predstavljaju šećer (glukozu).
Potom uzimamo dva dugačka postranična dijela ljestava i dodamo im jednu „prečku”. Prečka (šećer) upravo je spojila dvije bjelančevine, čineći ih tako krućima, manje fleksibilnima i manje sposobnima za slobodno kretanje.
Kako godine prolaze, u postranične bjelančevinske dijelove dodaje se sve veći broj prečki, čime oni postaju sve više kruti.
Kao što možete i zamisliti, kada su ljestve stvorene spajanjem šećernih prečki s bjelančevinama, preostaje im manje prostora za kretanje, nego dok dva dugačka dijela ljestava nisu bila međusobno spojena. Time nastaje ozbiljan problem. Kada je ednom izmijenjena struktura i funkcija bjelančevina, one više ne mogu učinkovito ispunjavati svoje ključne uloge.