Kiselina u želucu
Ova je smetnja često simptom različitih, ali na neki način povezanih problema. Ezofagitis (upala jednjaka), gastritis (upala želučane sluznice), duodenitis (upala tankog crijeva), gastrični ili duodenalni ulkus (čir na želucu ili tankom crijevu) mogu, u različitim trenucima i pod karakterističnim okolnostima (koje će liječniku biti od pomoći pri postavljanju ispravne dijagnoze), prouzročiti neugodan osjećaj žarenja na ulazu jednjaka u želudac.
Ma koliko divno olakšanje pružili, rezultati dobiveni uzimanjem najpopularnijeg i najpraktičnijeg domaćeg lijeka, sode bikarbone, apsolutno su privremenog karaktera i problem nikad ne mogu predstavljati definitivno rješenje problema.
KORISNE NAMIRNICE
Mrkva, kupus, komorač, zelena salata, jabuke, metvica, kopriva, krumpir, maslačak, timijan
FITOTERAPIJA
Ficus carica IDH pupoljci: 25 kapi tri puta na dan
Uvarak:
1 žlica sladića, 1 žlica crnoga sljeza, 1 žlica kamilice, 1 žlica matičnjaka
Sladić i crni sljez potopite u 7 dcl vode i stavite na vatru. Neka vrije 5 minuta. Uklonite s vatre, dodajte kamilicu i matičnjak i ostavite da odstoji 12 sati. Dobro procijedite i pijte, u malim šalicama, tijekom cijeloga dana.
SAVJET:
Vrijedi podsjetiti na neke dobre navike koje mogu pridonijeti olakšanju probavnih smetnji: prožvačite uvijek dobro svaki zalogaj; jedite uvijek sjedeći; pojednostavnite strukturu obroka poštujući ispravne kombinacije namirnica.
Uputno je također obustaviti, barem privremeno, konzumaciju alkobolnih pića, duhana i kave.
SAM SVOJ LIJEČNIK:
Stavite u čašu vode pola žličice gline i ostavite da odstoji 8 do 10 sati. Promiješajte i pijte ujutro natašte, a ako vam se čini potrebnim, i uvečer. Glina je, međutim, kontraindicirana za one koji pate od začepljenosti.
DOBRE I LOŠE KOMBINACIJE
Mnogi misle da popraviti vlastitu prehranu znači jednostavno predimenzionirati ili ukinuti
konzumiranje mesa, rafinirane žitarice zamijeniti integralnima, eliminirati šećer u korist meda, ne konzumirati umjetnu i denaturiranu hranu…
Sve to jest neophodno. Pa ipak, mnogo puta simptomi poput nadutosti trbuha, duge i teške probave, začepljenosti, žarenja u želucu i hemeroida i dalje uporno i nepokolebljivo nastavljaju mučiti nesretnog (i često revnosnog i poslušnog) pacijenta.
U čemu je, dakle, problem?
Vrlo vjerojatno u nedovoljnoj pozornosti koju obično obraćamo ispravnom kombiniranju različitih
namirnica unutar svakoga od dnevnih obroka.
Ovdje, međutim, nije mjesto gdje bismo se mogli podrobnije pozabaviti jednom tako širokom i slojevitom temom. Postoje za to odlične i iscrpne publikacije koje na tržištu nije nimalo teško pronaći.
Pa ipak, da bismo najbolje što je moguće mogli iskoristiti terapeutske značajke svake namirnice, s
određena, barem minimalna informacija pokazuje se neophodnom.
Koje su to, dakle, »teško probavne kombinacije“? Ograničimo se tek na spomen onih najvažnijih:
– Združivanje uglavnom škrobne s pretežno proteinskom hranom: tjestenine, riže, ječma i sl. s
mesom, ribom, jajima i, u nešto manjoj mjeri, sirevima.
– Združivanje različitih proteinskih namirnica: pojava u istom obroku graha i sira, jaja i mesa ili
pak mesa i sira, itd.
– Združivanje kolača bilo sa škrobnim, bilo s proteinskim namirnicama: riječ je, u praksi, o
navici okrunjivanja obroka kolačima i/ili voćem.
Kad je obrok odveć složen – pomislimo samo na jedan normalan ručak, uobičajen sastavljen od predjela (ili priloga) na bazi, primjerice, žitarica, riže, sira, krumpira isl. te glavnog jela čiji je često jedan od glavnih sastojaka meso – čemu obično slijedi voće ili kolač: probava je dugotrajna, teška i nepotpuna.
Ostaci nedovoljno probavljene hrane u crijevima lako pokreću procese fermentacije (vrenja) i putrifikacije (truljenja), tijekom kojih se razvijaju plinovi i druge toksične supstancije.
Širenje tih produkata tijelom koincidira sa slabljenjem obrambenih mehanizama organizma te zahtijeva znatan angažman depurativnih organa (zaduženih za izmjenu tvari i pročišćavanje organizma), prvenstveno jetre i bubrega. Zbog navale krvi potrebne za svladavanje probavne prepreke, unutarnja abdominalna temperatura prekomjerno raste, što pospješuje razmnožavanje patogenih klica.
Svi dosad navedeni elementi stoje u korijenu ne samo smetnji koje se izravno odnose na probavnu funkciju – od glavobolje do pospanosti neposredno nakon obroka, od tjestaste obloženosti usta do kiselih podriga, od abdominalne nadutosti do začepljenosti ili proljeva… – nego i patologija koje pogađaju organe naoko bez ikakve veze s abdomenom, kao što su nos (prehlade), grlo (tonzilitis,
faringitis), uho (otitis), genitalni i urinarni aparat (vaginitis, cistitis).
SMJERNICE ZA SASTAVLJANJE DNEVNIH OBROKA
Kako biste preduhitrili poteškoće o kojima smo govorili, može biti korisno zaviriti u orijentacijsku shemu koja slijedi.
– Doručak
Prije svega, ne mora biti ni monoton ni repetitivan, a može odigrati izvanredno važnu ulogu u kompenzaciji eventualnih pomanjkanja ili viškova koji su obilježili prethodni dan.
Mogućnosti su:
– svježe sezonska voće
-jogurt (eventualno s dodatkom svježeg voća, ali tek u trenutku konzumiranja)
– mlijeko ili kava od žitarica ili neki omiljeni biljni čaj, uz integralne žitarice koje mogu biti u obliku proizvoda (krub, keksi, müsli…)
– Užina prijepodne
Dajte prednost svježem voću: na taj ćete način izbjeći odveć dugotrajan angažman probavnog aparata i apetit za ručak očuvati nenarušenim.
– Ručak
Nakon predjela na bazi sirova povrća, možete pojesti neko jelo od žitarica, začinjeno umakom od povrća ili klasičnim sosom od rajčice. Izbjegavajte, međutim, prije svega žitarice kombinirati sa začinom na bazi mesa.
-Užina poslijepodne
Ovisno o godišnjem dobu, možete posegnuti za svježim voćem, suhim smokvama, datuljama, kestenima, slatkim krumpirom, krubom i medom, orasima i lješnjacima, i sl.
– Večera
Neka u načelu bude rezervirana za konzumiranje hrane pretežito proteinskog sastava, pazeći pritom da namirnice životinjskog podrijetla u pravilnim razmacima izmjenjujete s onima biljnog podrijetla. Izbor – jedan isključuje drugi, iz već spomenutih razloga – može biti između jaja (kuhana ili pečena bez masti), sireva (po mogućnosti svježih), orašastib plodova (orasi, bademi, lješnjaci, pinjoli), grahorica (grah, leća, slanutak, bob, grašak, soja), nepržene ribe, bijeloga mesa (piletina, zečetina, puretina), proteinskih derivata soje (tofu, tempeh) ili žita (seitan).
Dakako, neka i u večernjem obroku bude zajamčena prisutnost priloga na bazi sirovog i/ili eventualno i kuhanog povrća.
Integralni kruh ( od cjelovitog brašna) -proizveden od biološkog brašna, dobivenog mljevenjem na na mlinskom kamenu, kvašen prirodnim kvasnim kruščićem (kiselo tijesto) i pečen u okruglim kalupima težine barem jedan kilogram – može po želji pratiti obrok.