Majci je dijagnosticiran poremećaj prehrane. Što mogu ili što bih trebala učiniti?
Ako ste dijete roditelja za kojeg znate ili pak nagađate da boluje od poremećaja prehrane, a ne znate što vam je činiti, nazovite profesionalnu organizaciju koja će vam pomoći.
Također možete prelistati telefonski imenik ili pretražiti internet u potrazi za organizacijama ili stručnjacima s kojima možete porazgovarati ili koje možete zatražiti savjet. U krajnjem slučaju, pronađite odgovornu osobu s kojom ćete podijeliti iskustvo.
Osobito je teško kad se roditelju dijagnosticira bilo koji oblik bolesti. Ovisno o starosti i težini majčina ili očeva poremećaja prehrane, možete očekivati sljedeće: s obzirom na to da ste dijete (koliko god vam godina bilo), nemate moć kontrole i možda nećete moći gotovo ništa poduzeti.
Ali, kako sam već spomenula, trebali biste barem porazgovarati s nekim. Mogli biste čak biti uključeni u terapijske sastanke gdje će vam biti rečeno što se zbiva. Isto tako, drugi roditelj mogao bi se pobrinuti da cijela obitelj dobije prikladnu pomoć.
Postoji vrlo malo izvora pomoći za djecu oboljelih od spomenutih poremećaja, ali jedna kvalitetna knjiga, :Mean Disease” (Daniel Becker, 2005.) govori o iskustvu odrastanja s majkom oboljelom od poremećaja prehrane.
Tužna je to priča jer je autorova majka umrla, ali knjiga bi mogla pomoći drugima pokazujući im da nisu sami i verbalizirajući njihove misli i osjećaje. Daniel ima pozitivne poglede i nudi poruke nade.
Naravno, knjiga nije prikladna za izrazito mladu djecu, kojima bi terapeut više mogao pomoći u izražavanju misli, strahova i osjećaja.