Noćno prejedanje
Posebni je oblik prejedanja noću, a on samo govori do koje mjere čovjek može biti ovisnik o hrani. Zapravo, riječ je o bolesnom stanju koje bi se moralo liječiti u psihijatrijskoj ordinaciji.
Znanstvenici vjeruju da je čak 1,5% svjetske populacije zahvaćeno ovim problemom. Čovjek koji je prvi registrirao noćne lutalice do hladnjaka, dr. Albert Stunkard, rekao je da je riječ manje o navici, a više o bolesnom stanju koje je izazvano nekim stresom, ili da takve imaju ozbiljnih problema sa spavanjem. Dvojeći što raditi noću, otvaraju hladnjak.
Kad god se probude, u pravilu jedu ugljikohidrate ili, preciznije, grickalice. Promatrajući takve ljude, dr. Stunkard je primijetio da preskaču doručak.
Tijekom 24 sata oni u pravilu konzumiraju 500 kcal više od ostali ljudi koji noću ne zaviruju u hladnjak.
Na svojoj klinici u Philadelphiji dr. Stunkard je primijetio da takve osobe zapravo imaju tri problema:
- poremećaj sna
- poremećaj prehrane
- poremećaj raspoloženja
Dr. Stunkard je došao do zanimljivih opažanja: noćni izjelice »liječe« se ugljikohidratima kako bi izazvali porast razine serotonina u mozgu koji vraća san. Ako se uzme 1,5% populacije kao nekakav prosjek, onda bi to primijenjena na Hrvatsku značilo više od 65 OOO ljudi!
Noćni izjelica ima slab apetit tijekom dana, pati od nesanice, ima isprekidan san koji više ne može nastaviti, osjeća se napeto, zabrinuto.
Smiruje se nakon velikih količina jela bez nekog izbora. On, međutim, uopće nije gladan!
Suprotno ovim istraživanjima, Norvežani su došli do zaključka da je kod noćnog izjelice riječ o tjelesnom, a ne psihičkom poremećaju. Oni, naime, misle da se takva osoba ne može prilagoditi stresu, tj. da postoji poremećaj biološkog sata i utjecaj kombinacije hormona melatonina, leptina i kortizola.
Naime, pokusi su pokazali da se razina nekih od spomenutih hormona noću može promijeniti čak i za 70%. Rezultati njihova istraživanja objavljeni su 2002. u American journal of Physiology – Endocrínology and Metabolism.