Navigacija

Održavanje tjelesne težine promjenom navika

Stadiji promjene središnji su organizacijski konstrukt transteorijskog Modela promjene ponašanja.

Promjene zdravstvenoga ponašanja uključuju kretanje kroz pet odvojenih stadija koji odražavaju različit stupanj spremnosti za modifikaciju problematičnoga ponašanja: pretkontemplaciju, kontemplaciju, pripremu, akciju i održavanje.

U definiranju ovih stadija moguće su i varijacije tipa i broja stadija s obzirom na vrstu zdravstvenoga ponašanja koje se želi promijeniti.

Za kontrolu tjelesne težine obično se koriste četiri stadija, bez stadija pripreme (Rossi, Rossi, Velicer i Prochaska, 1995). Zanimljivom se čini i pretpostavka Weinsteina, Rothmana i Suttona (1998) da se svi modeli koji uključuju stadiie mogu svesti na tri široko definirana stadija koji opisuju osobe koje još nisu odlučile promijeniti svoje ponašanje (Stadij l), osobe koje su odlučile promijeniti svoje ponašanje, ali još nisu započele promjenu (Stadij 2) i one osobe koje su već započele promjenu svojega ponašanja (Stadij 3).

Kako se opisuju pojedini stadiji u Transteoríjskome modelu promjene ponašanja?

Pretkontemplacija je stadij u kojemu osoba još ne razmišlja o mogućnosti promjene niti namjerava mijenjati svoje ponašanje u bliskoj budućnosti (u razdoblju od sljedećih 6 mjeseci).

Održavanje tjelesne težine promjenom navikaNeke osobe nisu svjesne problema ili ga negiraju, dok druge jednostavno ne žele promjenu.

Drugim riječima, osoba može biti u početnome stadiju jer je neiníormirana ili loše informirana o posljedicama vlastitoga pružanja ili je mnogo puta neuspješno pokušavala mijenjati svoje ponašanje te postala obeshrabrena glede svojih sposobnosti za promjenu.

Akcija je stadij u kojemu je osoba aktivno uključena u promjenu ponašanja i svoga životnoga stila. Ovaj je stadij kritičan za moguće recidive te se na njega treba obratiti posebna pažnja.

Održavanje je stadij u kojemu osoba radi na održavanju onoga što je učinila u prethodnome stadiju, nastoji spriječiti “posrtaje” i pokušava novi životni stil učiniti trajnim, radeći na samokontroli i načinima suočavanja s problemskim situacijama.

Osobe u ovom stadiju su manje sklone recidivima i imaju više uvjerenja u sebe.

Promjena ponašanja nije linearan proces, već ciklično gibanje koje uključite progresiju prema sljedećemu stadiju i ponekad regresiju na prethodni stadij ,Slika 5).

Prochaska, DiClemente i Norcross (1992) identificirali su četiri glavna obrasca promjene ponašanja: progresivan obrazac, koji obuhvaća linearnu, sekvencijalnu progresiju iz jednoga stadija u drugi; regresivan obrazac, koji obuhvaća povratak u prethodni stadij ; obrazac ponovnoga vraćanja, koji tipično

Procesi promjene odnose se na kognitivne, afektivne i interpersonalne strategije te tehnike koje osoba koristi za napredovanje kroz stadije. Najčešće korištena mjera u području poremećaja hranjenja jest Upitnik za mjerenje procesa promjene pri pokušaju gubitka tjelesne težine (PCQ, Processes of Change

Procesi donošenja odluke

Proces donošenja odluke, temeljen na modelu Ianisa i Manna (1968, 1977), uključuje percipirane prednosti i nedostatke koje osoba prepoznaje pri prihvaćanju i održavanju željenoga ponašanja. Upitnik donošenja odluke [DBL Decisiona] Balance Inventory, O’C0nnell i Velicer, 1988) mjeri percipirane prednosti i nedostatke smanjivanja tjelesne težine.

Ravnoteža između prednosti i nedostataka odluke o gubitku prekomjerne tjelesne težine mijenja se kroz stadije na način da u početku osoba nalazi više razloga protiv nego za promjenu tjelesne težine, dok u kasnijim stadijima prevladavaju razlozi za promjenu (Armitage, Sheeran, Conner i Arden, 2004; Pokrajac-Bulian i sur., 2005; Prapavessis, Maddison I Brading, 2004; Tkalčić i Pokrajac-Bulian, 2006).

U velikome se broju istraživanja pokazalo da percepcija prednosti vezanih uz novo ponašanje nadilazi nedostatke već između prvih dvaju stadija (pretkontemplacije i kontemplacije), iako se prijelaz može dogoditi i između drugoga i trećega stadija (kontemplacije I pripreme/akcije), posebice kod promjene ponašanja povezanih s prekomjernom tjelesnom težinom (Baranowski i sur., 2003).

Prema tome, ta je mjera posebno korisna kada se osoba nalazi u početnim stadijima promjene, kao vrlo dobar pokazatelj osobne odluke o prelasku iz stadija pretkontemplacije u više stadije.

Redding i sur. (2000) pokazali su da prelazak iz stadija pretkontemplacije do akcije dovodi do porasta broja prednosti za oko jednu standardnu devijaciju, dok se istovremeno broj nedostataka smanjuje za oko pola standardne devijacije.

Proces donošenja odluke – za ili protiv promjene -je motivacij ski mehanizam, jer će osobe nastojati mijenjati svoje ponašanje kako bi zadržale željene ishode i izbjegle nepoželjne (Baranowski i sur., 2003). Iz navedenoga proizlazi da bi u radu s pretilim osobama trebalo poticati pronalaženje prednosti u promjeni tjelesne težine (Pokrajac-Bulian i sur., 2005).