Dugo se vjerovalo da je hiperglikemija opasnija od hiperinzulinemije. Pokazalo se, međutim, da je upravo hiperinzulinemíja onaj čimbenik koji povećava opasnost od ateroskleroze, koja se očituje u obliku krvožilnih i osobito srčanih tegoba.
Hiperinzulinemiju povezujemo s androidnom pretilošću, nestabilnim, povremeno visokim krvnim tlakom, povišenim trigliceridima, smanjenom razinom HDL-kolesterola, hiperurikemijom, pojačanim stvaranjem nakupina trombocita te zadržavanjem natrija.
Osim navedenoga, hiperinzulinemija utječe i na promjene na stijenkama krvnih žila jer olakšava proliferaciju stanica glatkog mišićja i tako potiče vezivanje LDL–kolesterola na te stanice.
O hiperinzulinemiji govorimo ako je razina inzulina u krvi, mjerena na prazan želudac, veća od 20 mU/ml, odnosno ako poslije jela iznosi 80 mU/ml.
Fiziopatologija
Ujutro, znači natašte, prosječna je razina šećera u krvi 5,5 mmol/L. U osoba čiji se zajutrak sastoji od pravilno raspoređenih namirnica ta će vrijednost iznositi 7,7 mmol/L, a kao reakcija na djelovanje inzulina poslije dva će se sata ponovno smanjiti na 5,5 mmol/L.
Zatim će se nastaviti ravnomjerno smanjivati. Trećega sata poslije doručka iznosit će 3,85 mmol/L, a onda će se ponovno vratiti na 5,5 mmol/L (pogledajte dijagram I).
Međutim, pojedete li zajutrak koji se sastoji od previše ugljikohidrata s visokim glikemičnim indeksom (bijeli kruh, med, marmelada, zaslađena kava ili čaj, kupovni voćni sokovi bogati saharozom), odnosno popijete li na prazan želudac neko alkoholno piće izmiješano sa slatkim napitkom, već poslije 20 minuta razina šećera u krvi doseći će vrhunac.
Izrazito veliko sniženje glikemije izazvat će niz simptoma. Spomenimo samo bljedilo, pojačano znojenje, nemir, drhtavicu, snažan osjećaj gladi te gubitak koncentracije, koji je karakterističan simptom hipoglikemije. Svatko tko zapadne u stanje hipoglikemije u jedanaest sati prije podne morao bi znati da je uzrok njegovih smetnji zajutrak (pojeden tri sata prije), koji je sadržavao previše loših ugljikohidrata.
Suprotno uvriježenu vjerovanju da je stanje hipoglikemije posljedica nedostatka šećera, njezin pravi razlog je prevelika količina unesenih ugljikohidrata s visokim glikemičnim indeksom, koji tada izazivaju vrlo tešku hipoglikemiju.
Razina glukoze u krvi obično se smanjuje progresivno i uz uobičajene simptome. Zato je liječniku katkad teško utvrditi pravu dijagnozu. U te simptome pripadaju glavobolja, zijevanje, umor, razdražljivost, zamagljena slika, problemi s pamćenjem, pomanjkanje koncentracije, disleksíja i zimogroznost. To su simptomi na koje se bolesnici najčešće žale, pa se uglavnom pripisuju iscrpljenosti i počecima cerebralne ishemije.
Oni, međutim, mogu biti pokazatelji hipoglikemije i ne bi se smjeli previdjeti ili zanemariti. Funkcionalna hipoglikemija potvrđena je u 19% osoba normalne tjelesne težine i u 31% pretilih osoba.
Valja napomenuti da ima osoba koje nedvojbeno boluju od hipoglikemije a da ne osjećaju nikakve simptome. Drugi se pak mogu žaliti na smetnje koje upućuju na hipoglikemiju, međutim njihova razina glukoze u krvi pokazuje da je riječ o nečemu drugom. Osim toga, razina glukoze u krvi pri kojoj se pojavljuju smetnje razlikuje se od slučaja do slučaja: neke osobe teško podnose simptome hipoglikemije od samo 3,85 mmol/L, neke se osobe osjećaju dobro i pri razini glukoze u krvi od čak 2,47 mmol/L.
Da bi se potvrdila dijagnoza funkcionalne hipoglikemije, valja uzeti u obzir sljedeće kliničke simptome:
- Opisani se simptomi moraju pojavljivati kad je osoba gladna, nekoliko sati
- Opisani se simptomi moraju pojavljivati kad je osoba gladna, nekoliko sati poslije obroka te poslije tjelesnog napora.
- Simptomi moraju nestati ubrzo pošto se u organizam unese namirnica koja sadrži ugljikohidrat.
Važno je da se hipoglikemija potvrdi i prema biološkim kriterijima:
- Metoda oralnog izazivanja hipoglikemije može biti korisna, no katkad dovodi do pogrešne dijagnoze.
- Pouzdanijim se pokazao test tolerancije, koji se temelji na standardiziranom zajutarku.
- U prilog dijagnoze mogu svjedočiti i povišena inzulinemija ili kortizol u plazmi.
Najsigurnija potvrda dobiva se mjerenjem razine glukoze za vrijeme dok traju opisane smetnje. Pretraga se obavlja tako da se iz bolesnikova prsta uzme uzorak krvi i uz pomoć test-trake izmjeri glikemija. Jedini siguran dokaz da osoba boluje od hipoglikemije jest glikemija manja od 2,75 mmol/L, izmjerena za trajanja nelagode.
Etiologija
Zajutrak bi trebao sadržavati mnogo bjelančevina i mnogo masti (po mogućnosti višestruko nezasićenih masnih kiselina). Ako je potrebno, valja povećati zastupljenost vlakana (primjerice voćem). Tako će se smanjiti glikemični vrh poslije jela.
Kavu treba piti u umjerenim količinama. Kofein pojačava lučenje inzulina. Također, na prazan želudac ne valja piti alkohol, pogotovo ako je pomiješan s kakvim zaslađenim napítkom (npr. viski s kokakolom, džin s tonikom, votku sa narančinim sokom).
Te mjere opreza bit će najčešće dovoljne, no katkad se preporučuje pojesti dodatni obrok u jedanaest sati prije podne i u četiri poslije podne. Da bi riješile problem otpornosti na inzulin i hiperinzulinemije, pretile osobe moraju smršaviti.
Pojave li se smetnje psihološke naravi, neurovegetativnu će distoniju najučinkovitije izliječiti psihoterapijom ili jogom.
Važno je upamtiti da se post-prandijalna hipoglikemija pojavljuje i u osoba koje ne boluju od šećeme bolesti te da je mogu pogoršati neki lijekovi koji se inače propisuju vrlo često: aspirin, okstetraciklin, haloperidol, mangan, beta-blokatori idestropropoksifen-paracetamol.
S druge strane, za liječenje same hipoglikemije lijekovi najčešće nisu potrebni. U iznimnim slučajevima, ako ne pomaže disciplinirano provođenje prilagođene prehrane, mogu se primijeniti određeni lijekovi, kao što su oralni antidijabetici, kalcijev glukonat, antikolinergici, anksiolitici, te lijekovi koji djeluju na motilitet želuca.
U Centru za zdravo i lijepo tijelo Altis potvrdili su nam kako je vježbanje u kombinaciji sa zdravom prehranom imalo pozitivne utjecaje na hiperinzulinemiju.
Pročitajte još članaka o dijabetesu: