Navigacija

Potiče li poremećaje prehrane kulturološko inzistiranje na mršavosti?

Tijekom posljednjih triju desetljeća naslušala sam se priča o mladim ženama koje pokušavaju izgledati poupt supermodela i povraćaju kako bi smršavjele za neke događaje, uzimaju laksative kako bi na plaži imale ravan trbuh, odriču se svega kako bi vaga pokazivala što manje kilograma, i prejedaju se sve dok ne budu toliko natrpane hranom da se ne mogu kretati ili su toliko razočarane jer ništa nije postiglo učinak.

Kako sam i sama patila od poremećaja prehrane, pouzdano znam što znači osjetiti potrebu za dijetom i postizanjem mršavosti kako bi vas drugi prihvatili, pa onda potrebu za dodatnim mršavljenjem radi divljenja okoline i konačno, potrebu za statusom najmršavije osobe samo kako biste bili posebni i pobudili zavist u drugih.

Živimo u svijetu u kojem postoji kulturološki naglasak na izgledu, posebice mršavosti, što je postalo sastavni dio ženskog pogleda na svijet i onoga što ženu čini ženom te je zapravo teško zamisliti svijet bez toga.

Caroline Knapp fantastično to dočarava u knjizi Appetítef (2003.): »To danas više nije novost; inzistiranje (interno ili eksterno) na mršavosti toliko je poznato i rašireno da ga većina nas uzima zdravo za gotovo udišući ga poput zraka.

Više se ne sjećamo razdoblja kad ga nije bilo i kad su prosječne manekenke, glumice ili natjecateljice na izborima ljepote izgledale drukčije jer bilo je to davno prije nego što su kriteriji težine počeli tonuti (u posljednjih dvadeset pet godina za 25% ispod donje granice zaprosječnu ženu).

Ne sjećamo se više svijeta u kojemu police trgovina nisu bile prepune niskokaloričnih i light proizvoda, u kojemu se na lutkama u
izlogu mogla vidjeti odjeća veličine 38, a ne 33, i u kojemu su ideali ljepote bili znatno realniji.«

Zamisao da ćemo biti sretni budemo li mršaviji, pokrenula je profitabilnu industriju bez obzira na to što uopće ne iznosi istinu, a dijete koje se preporučuju ne postižu dugoročni učinak. Unatoč tomu, dajemo sve od sebe nadajući se da ćemo uspjeti u nakani da nalikujemo na supermodele na fotografijama koje viđamo svuda oko sebe.

Broj oboljelih od poremećaja prehrane strelovitom se brzinom povećava i u drugim kulturama, što samo potvrđuje da prihvaćanje mršavosti uvelike tome pridonosi. Što je kultura modernija i zapadnjačkija, što je izloženija zapadnjačkim proizvodima, slikama i uvjerenjima, to su poremećaji prehrane češći. To ponovno upućuje na to da barem djelomično ideali ljepote, a posebice mršavosti, zapadnjačke kulture potiču poremećaje prehrane.

Istraživanja pokazuju da je tijekom godina broj poremećaja prehrane rastao proporcionalno s porastom broja Članaka o dijetama.