Epidemiološke studije konzistentno pokazuju da je razina tjelesne aktivnosti povezana s tjelesnom težinom. Korelacijska povezanost između tih vrijednosti ne dokazuje uzročnost, te dovodi do pitanja o tome uzrokuje li niska razina aktivnosti pretilost ili prekomjerna težina (preuhranjenost) uzrokuje manju aktivnost osobe.
S obzirom na to da ovo pitanje još nema jasan odgovor, čini se da su moguća oba odnosa. Najvjerojatnije se radi o tome da neaktivnost povećava vjerojatnost razvoja pretilosti.
Istraživanja su pokazala da su učinci vježbanja češće dugoročno vidljivi u tretmanima mršavljenja nego na samome početku programa, a vjerojatnost dugoročnoga gubitka težine povećava se u pojedinaca koji vježbaju. Smanjeni unos kalorija ima Veći kratkoročni učinak na gubitak težine negoli ga ima sama tjelesna aktivnost. No, ako se redovito vježbanje pridruži niskokaloričnoj dijeti, to će pospješiti gubitak od 0,5 do l kg više negoli dijeta sama.
Garrow i Summerbell (1995) proveli su meta-analizu kako bi provjerili učinak vježbanja na gubitak tjelesne težine. Analizirali su 28 istraživanja te zaključili da je manji gubitak težine moguć uz pomoć aerobnih vježbi bez korištenja restriktivne dijete.
Rezultati istraživanja pokazali su da muškarci mogu izgubiti 3 kg u .30 tjedana, dok žene prosječno gube 1,4 kg u 12 tjedana, no ipak je potencijal umjerenoga vježbanja bez korištenja niskokalorične dijete prilično ograničen. Istraživanja koja su navodila značajniji gubitak težine zbog vježbanja, odnosila su se na ekstremno intenzivno vježbanje koje je za većinu osoba u općoj populaciji posve nerealno.
Brojna su se istraživanja usmjerila na učinke aerobnoga vježbanja uz primjenu smanjenoga unosa kalorija u kontroli tjelesne težine.
Vježbanje može poboljšati i ubrzati gubitak težine jer povećava energetsku potrošnju. Ako se kalorijski unos održi na konstantnoj razini, dodatno vježbanje povećat će energetsku potrošnju, što će pozitivno djelovati na smanjenje težine. No, od 15 analiziranih istraživanja, samo su četiri pokazala povećani gubitak težine zbog vježbanja koje je pridruženo niskokaloričnoj dijeti.
Lissner i Heitmann (1995) proučavali su odnos između unosa masnoća I tjelesne aktivnosti. U tom se istraživanju, nakon šestogodišnjega praćenja ispitanika, pokazalo da je porast težine povezan s unosom masnoća samo u ispitanika najniže razine tjelesne aktivnosti. Na temelju ovakvih rezultata autori su zaključili u prilog pozitivnom učinku aktivnosti u kontroli težine.
Osoba koja teži 75 kg prosječno potroši 100 kcal pod uvjetom da prijeđe oko 1,5 km, što znači da bi trebala propješačiti više od 50 km kako bi potrošila energiju sadržanu u oko pola kilograma masnoće. Ovaj primjer slikovito pokazuje koliko je za preuhranjenu ili pretilu osobu složeno i teško izgubiti na težini samo tjelesnom aktivnošću.
Brojni su mehanizmi predloženi u objašnjenja povezanosti između vježbanja i kontrole tjelesne težine. Najčešće se opisuju sljedeći: (l) povećavanje nemasne tjelesne mase dovodi do povišene razine metabolizma, (2) ubrzavanje metabolizma pojavljuje se kao posljedica vježbanja i održava se pod specifičnim vježbama i (3) energetska potrošnja izazvana je samom aktivnošću.
Brownell (1995) pretpostavlja da je psihološki učinak vježbanja ključni mehanizam koji povezuje tjelesnu aktivnost i kontrolu težine. Autor temelji ovu pretpostavka na vjerovanju da metabolički učinci vježbanja, iako blagotvorni, objašnjavaju značajno manje varijance kontrole težine negoli energetski unos, ističući, dakle, da je ključan mehanizam nemetaboličke prirode.
Klinička opažanja velikoga broja pacijenata koji vježbaju i tako održavaju izgubljenu težinu pokazuju da se radi o redovitom laganom vježbanju koje nema značajan učinak na metabolizam. Ako je Brownellova psihologijska pretpostavka korektna, nužno je prepoznati psihološke čimbenike koji povezuju vježbanje i kontrolu težine. Moguće je da pri tome značajnu ulogu imaju varijable kao što su samopoštovanje, regulacija raspoloženja i poboljšanje slike tijela.
Preporučena količina vježbanja za pretile osobe
Tradicionalna preporuka za vježbanje, uključujući i pretile osobe u tretmanu, bila je da se vježbanje, da bi bilo učinkovito, mora provoditi s određenom učestalosti – pretpostavka na vjerovanju da metabolički učinci vježbanja, iako blagotvorni, objašnjavaju značajno manje varijance kontrole težine negoli energetski unos, ističući, dakle, da je ključan mehanizam nemetaboličke prirode (Brownell i Wadden, 1992).
Klinička opažanja velikoga broja pacijenata koji vježbaju i tako održavaju izgubljenu težinu pokazuju da se radi o redovitom laganom vježbanju koje nema značajan učinak na metabolizam.
Ako je Brownellova psihologijska pretpostavka korektna, nužno je prepoznati psihološke čimbenike koji povezuju vježbanje i kontrolu težine. Moguće je da pri tome značajnu ulogu imaju varijable kao što su samopoštovanje, regulacija raspoloženja i poboljšanje slike tijela.
Preporučena količina vježbanja za pretile osobe Tradicionalna preporuka za vježbanje, uključujući i pretile osobe u tretmanu, bila je da se vježbanje, da bi bilo učinkovito, mora provoditi s određenom učestalosti.
Ispitanike su podijelili u pet skupina s obzirom na njihovu tjelesnu kondiciju, od najmanje do najviše tjelesno sposobnih.
Uočili su da je razina smrtnosti bila to niža što je razina tjelesne kondicije bila viša, a najveći pad smrtnosti zabilježen je između skupine s najmanjom kondicijom i one sa samo umjerenom kondicijom (Blair i sur., 1989). Lee, Blair i Jackson (1999) osmogodišnjim praćenjem 21 921 muškarca (od 30 do 83 godine) zaključuju da pretili muškarci koji redovito vježbaju imaju nižu razinu smrtnosti negoli vitki muškarci bez tjelesne kondicije.
Čini se da je slaba kondicija značajniji prediktor smrtnosti negoli pretilost. Redovita tjelesna aktivnost učinkovita je u smanjenju rizika od nastanka zdravstvenih poremećaja i bolesti koje se obično vežu uz pretilost, kao što su Šećerna bolest, hipertenzija, povišena razina kolesterola u krvi i neke vrste tumora.
Rezultati tih i sličnih istraživanja doveli su do postavljanja novih parametara zdrave tjelesne aktivnosti: 30 ili više minuta aktivnosti umjerenoga intenziteta koja se provodi gotovo svakodnevno (najmanje pet dana u tjednu). Aktivnosti koje se preporučuju su: hodanje, Vrtlarstvo, pospremanje stana, igranje golfa, kao i uobičajene sportske aktivnosti kao što su plivanje, vožnja bicikla i trčanje .
Promjena, u odnosu na ranije preporuke, odnosi se na činjenicu da mnogi pretili pojedinci nemaju dovoljno kondicije za 30-minutni angažman u neprekidnoj tjelesnoj aktivnosti. Stoga nove preporuke ističu kumulativni učinak vježbanja 0d najmanje 30 minuta koje bi se trebalo provoditi svakodnevno.
Takav pristup vježbanju posebno je usmjeren osobama čiji je život uglavnom sjedilački, a cilj je uključiti što više tjelesne aktivnosti u svakodnevni život kako bi se postigla ravnoteža s inače malom dnevnom energetskom potrošnjom koja je rezultat povećane mehanizacije suvremenoga života.
Takav način vježbanja, koji se integrira u životni stil osobe, pospješuje kardio-respiratornu funkciju, regulira krvni tlak i tjelesni sastav (Blair i Holder, 2002), a u konačnici pomaže i održavanju prihvatljive tjelesne težine.
Danas se debljina u svijetu smatra jednom od vrsta ovisnosti pa se tako i pristupa njezinom problemu. Naš savjet je da se uključite u specijalizirane forume o mršavljenju koji su odlična besplatna pomoć pri mršavljenju.
Najpoznatiji takav forum na ovim prostorima je mrsavljenje-forum.com. Savjetujemo uključivanje na takav jedan forum jer ćete samom komunikacijom na forumu biti u stalnom kontaktu sa ljudima koji imaju isti problem i tako razmijeniti iskustva, dobiti besplatnu podršku koja je u takvoj borbi iznimno važna, čuti nove korisne stvari koje vam mogu olakšati put mršavljenja i jednostavno napraviti dobru podlogu da mršavljenje bude dugoročno uspješno!
Istraživanja Američkog instituta za pretilost u Ohio-u pokazala su kako su osobe uključene u takav tip aktivnog sudjelovanja na forumu imale u prosjeku 2 kilograma brži gubitak kilograma mjesečno te su znatno dulji period zadržali postignutu težinu.