Redukcijska ili niskokalorična dijeta
Pod nazivom dijeta u pravilu se podrazumijeva redukcijska dijeta, iako navedeni termin zapravo označava svaki prograrnirani sustav prehrane koji se najčešće zasniva na umjerenosti ili odricanju od pojedinih tvari, ovisno o svrsi dijetnoga režima (Košuta, Sučić, Ilić-Supek i Musić-Milanović, 1998; Živković, 1994).
Za ilustraciju treba spomenuti specifične dijetoterapijske preporuke u pojedinih bolesti ili stanja, 0d bubrežnoga zatajenja, arterijske hipertenzije, upalnih bolesti crijeva ili urične dijateze, preko cijeloga niza specifičnih dijeta koje su više ili manje, slabije ili čvršće znanstveno utemeljene. Sam naziv dijeta potječe od latinske riječi diaeta i grčke diaita koje označavaju određeni, specifični način
življenja (Anić i Goldstein, 2004).
U svojoj osnovi, redukcijska je dijeta modificirana dijabetična dijeta koju odlikuju svojstva ispravnoga ritma i sastava dnevnoga hranjenja, te razvijen sustav kategorizacije namirnica po kvalitativnim i energetskim skupinama koji bolesnici lako usvajaju i potom samostalno koriste.
Naravno, za razliku od ishrane u dijabetičara, kod redukcijske dijete, iako nije nevažno, nešto je manje obvezujuće pridržavanje broja i dinarnike obroka, već je u prvi plan istaknut ukupan dnevni kalorijski unos. Redukcijska dijeta, za razliku od dijabetičke, ne zabranjuje koncentrirane ugljikohidrate. Iako oni u redukciji nisu poželjni, uz kontrolu količine i prikladno kombiniranje s drugim obrocima, mogu se dopustiti (Katz, 2008).
Kako je prethodno izneseno, osnova je svake redukcijske dijete postizanje ciljne negativne energetske ravnoteže.
Dnevne potrebe energije moraju biti veće od unosa, a po tom vrlo jednostavnom načelu štednje, za svakih cca 7500 ušteđenih kcal možemo očekivati gubitak tjelesne težine za oko 1 kg (Biesalski i Grimm, 2005).
Na primjer, osoba koja ima dnevne energetske potrebe od 2500 kcal, na dijetoterapijskom režimu od 1500 kcal zapravo dnevno štedi oko 1000 kcal, pa se kod nje može pretpostaviti gubitak 1 kg tjelesne masti u razdoblju od oko 7,5 (u praksi 7-9) dana.
Naravno, takvi su izračuni orijentacijski, uključuju brojčano nezanemarivu pogrešku procjene, ali se u rutinskoj praksi cijeli niz godina dokazuju kao vrlo korisni u višestrukim aspektima redukcij skih tretmana, te se danas u većini stručnih sredina smatraju zlatnim standardom za klinički rad.
Energetske potrebe, pa i svi ostali elementi “energetike mršavljenja”, trebali bi se izražavati u megadžulima (mI), što je u praksi vrlo rijetko. Za sveobuhvatnost podataka napominjemo kako 1m] iznosi 239 kcal, a 1 kcal iznosi 4,184 k].
Kako određujemo dnevne energetske potrebe koje su polazišna osnova u formiranju dijetnoga plana mršavljenja? Bazalni metabolizam (BM, engl. basal metabolic rate – BMR) računa se po formuli BM = 1 (kcal) × 24 (h) × TT (kg), što se može pojednostaviti u izraz BM = 24 × kilogrami TT (Katz, 2008). Tako npr. za ispitanika tjelesne težine 105 kg računamo Orijentacijski bazalni metabolizam kao: BM = 24 × 105 = 2520 kcal na dan.
U većine osoba, takvu vrijednost treba dodatno povećati za 1/3 na račun blage fizičke aktivnosti, iako navedena korekcija nije potrebna za pretile ispitanike, a što ćemo kasnije objasniti. Iako niske preciznosti, upravo ovakvu metodologiju izračuna preporučuje
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO, engl. World Health Organisation – WHO), koja je za korištenje navedenoga principa procjenjuje dnevnu pogrešku od oko 160 kcal po osobi i danu u odnosu na precizne, u praksi neizvedive kalorimetrijske izmjere (WHO, 2008).