Terapeut primjenjuje dijalektičko-bihevioralnu terapiju. Hoće li mi to pomoći u liječenju od poremećaja prehrane?
Dijalektičko-bihevioralna terapija, opće poznata kao DBT, oblik je psihosocijalnog liječenja koji je osmislila Marsha Linehan, a primjenjuje se u liječenju graničnih slučajeva poremećaja osobnosti.
No pokazala je učinkovitost i kod osoba oboljelih od poremećaja prehrane. DBT počiva na premisi da neki ljudi reagiraju na emocionalni stimulus s neuobičajeno visokim razinama uzbuđenja i da im je potrebno puno više vremena da se vrate u normalu.
Nije točno utvrđeno zašto se javljaju takve reakcije, ali jedan od uzroka mogla bi biti kombinacija prirode i odgoja, drugim riječima, bioloških i socijalnih čimbenika.
Zna se da su ljudi koji pate od graničnog poremećaja osobnosti i oboljeli od poremećaja prehrane, posebice bulimije, emocionalno labilni i ne znaju se izvući iz mučnih ili kritičnih razdoblja.
DBT je Vrlo direktivan oblik terapije, ali i metoda poučavanja potrebnih vještina.
Izvorno je osmišljen za liječenje ljudi koji su imali problema s kontrolom impulsa, autodestruktivnim ponašanjem, promjenama raspoloženja i problemima međuljudskih odnosa, a sve te simptome obično je moguće pronaći i u oboljelih od bulimije.
Slično KBT-u, DBT se izravno obračunava s bihevioralnim simptomima. Također se bavi interpersonalnim odnosima i usredotočuje na pomoć osobama u izgradnji vještina u različitim područjima. To im omogućava suočavanje s emocijama i rješenje problema bez primjene autodestruktivnih i samoporažavajućih oblika ponašanja.
DBT se često opisuje kao kombinacija KBT-a i IPT-a, a njegova korisnost u liječenju poremećaja prehrane bit će prihvatljivija i razumljivija u sljedećim godinama. Vježbe pozornosti i jačanja samosvijesti također su važan dio DBT-a. Spomenute vještine pomažu oboljelima da razviju načine obraćanja veće pozornosti i boljeg osvještavanja unutarnjeg i vanjskog svijeta.
DBT ima hijerarhijsku strukturu ostvarivanja ciljeva liječenja:
1. Smanjenje oblika ponašanja koji djeluju samoozljeđujuće i kobno po život (najvažnije).
2. Smanjenje oblika ponašanja proizašlih iz terapije ili liječenja.
3. Smanjenje oblika ponašanja koji smanjuju klijentovu kvalitetu života.
4. Intenziviranje samopoštovanja.
5. Usvajanje bihevioralnih vještina poučavanih na skupnoj terapiji.
6. Svi dodatni ciljevi koje oboljela osoba postavlja.
Program DBT-a sastoji se od individualne i skupne terapije. U individualnoj terapiji, a u obliku tjednih sastanaka i telefonskog kontakta između sastanaka, terapeut i klijent do pojedinosti istražuju problematične oblike ponašanja ili događaje iz prethodnog tjedna.
Primjenom takozvane belmvíor chain analysis, opisuju se događaji koji su prethodili određenom obliku ponašanja i analiziraju alternativna rješenja koja su se mogla primijeniti. Terapeut i klijent istražuju što je klijenta spriječilo u primjeni prikladnijih rješenja problema.
Skupni terapeuti nemaju telefonski kontakt s klijentima između seansi, ali klijente u krizi upućuju na individualne terapeute.
U posljednjih nekoliko godina dijalektičko-bihevioralne terapijske skupine učinkovit su i popularan dodatak svim mojim programima liječenja, a moji terapeuti sve se više koriste tim pristupom i u individualnim sastancima s klijentima.