Vitamini se prvi puta spominju 1911. godine kada je britanski znanstvenik Funk otkrio tiamin i kasnije ga prozvao vitamin B1 (od latinske riječi vita = život i „amin“ od tiamin). Kao i minerali i brojne druge tvari, vitamini su neophodni za normalno funkcioniranje našeg organizma i za zdrav život.

U najvećoj mjeri se ne mogu sami stvoriti u našem tijelu, već ih moramo uzimati vanjskim putem (hranom ili suplementima u prehrani). Samo male količine pojedinih vitamina se mogu same kreirati u tijelu, kao sto su vitamin D iz sunčevih zraka, vitamini K i H (biotin) putem crijevne mikroflore te vitamin B3 (niacin) koji može nastati iz aminokiseline triptofan, ali nju pak moramo unijeti u organizam hranom.

Za razliku od minerala, ljudi su puno svjesniji važnosti uzimanja vitamina (često i putem tableta i sličnih pripravaka) pa se bolest manjka vitamina, odnosno hipovitaminoza, u zapadnim zemljama znatno smanjila.

Međutim, problem je, kao i kod ostalih tvari, ako se vitamina uzima previše tako da svakako vodite računa o potrebnim količinama i načinima na koje ih unosite.

Postoji trinaest vitamina bez kojih ne moćemo u životu, s time da je devet od njih topivo u vodi (vitamini B (B1, B2, B3 i B6) i C skupine, pantotenska kiselina, vitamin H (biotin), folna kiselina i cijanokobalamin), a četiri su topiva u ulju ili mastima (A, D, E i K). Vitamini B i C skupine se ne mogu dulje vremena pohraniti u tijelu već se brzo izlučuju iz organizma putem urina tako da ih svakodnevno moramo unositi hranom.

Iz tog razloga je znatno smanjena mogućnost hipervitaminoze, odnosno prekomjernog uzimanja tih vitamina.

Vitamini topivi u ulju i mastima se unose u tijelu preko crijeva, s tim da se ravnoteža tog prijenosa može narušiti ako bolujemo od određenih bolesti povezanih s probavnim sustavom, žučnim sustavom i gušteračom. Ne izlučuju se lako iz tijela tako da može doći do hipervitaminoze ako se uzimaju u prevelikim količinama, a skladištiti će se najviše u jetri i masnom tkivu.

Veće potrebe za vitaminima, kao i mineralima i ostalim krucijalnim tvarima, javljaju se u posebnim životnim stanjima kao što je period trudnoće i dojenja, kao i kod rasta i razvoja (kod dojenčadi, djece, adolescenata), a nužni su i u periodu povećanog stresa.

Vitamin A

Vitamin A se javlja kao skupina vitamina i gotovo se u cijelosti pohranjuje u jetri (oko 90%) i tako zadržava u tijelu upravo iz razloga što nije topiv u vodi već u ulju i masti. Posebno je važan za održavanje organa vida te zdravlja kože. Osim toga, pomaže imunološkom sustavu organizma i štiti od štetnih utjecaja sunčevih zraka i slobodnih radikala (agresivne čestice koje razaraju stanične i izvanstanične strukture).

Ako imamo premalo vitamina A u tijelu, imati ćemo problema s  kožom, vidom (posebice slab vid po noći, tzv noćno sljepilo) te promjenama na sluznici. Ako pak imamo previše tog vitamina u tijelu, mogle bi nas mučiti glavobolje, povraćanje, mučnine, gubitak tjelesne težine, suhoća usana te promjene na jetri (njeno povećanje). Vitamin A možemo pronači u mlijeku i mliječnim proizvodima, mrkvi, bundevi, marelici, špinatu, zelenom lisnatom povrću i jajima.

Vitamini B kompleksa

U ovu skupinu vitamina spadaju vitamin B-1 (tiamin), vitamin B-2 (riboflavin), nikotinska kiselina (vitamin B-3), pantotenska kiselina (vitamin B-5), vitamin B-6 (piridoksin), folna kiselina i vitamin B-12 (cijanokobalamin). Mnogi ovdje dodaju biotin, holin, PABU (para-minobenzojevu kiselinu) premda oni nisu esencijalni, osim biotina za dojenčad.

Naziv B-kompleks nastao je zbog toga što se svojevremeno mislilo da se radi o jednom jedinom vitaminu koji postoji u ekstraktu od riže, jetre ili kvasca. Tada je, naime, početkom prošlog stoljeća sinteza bila u samom začetku pa se sve dobivalo u obliku prirodnog ekstrakta.

Vitamini B-kompleksa se nalaze u žitaricama koje se svakodnevno konzumiraju više puta, pa je rijetko da dolazi do deficita.

Tek kasnije znanstvenici su shvatili da ekstrakti sadrže nekoliko vitamina, a još kasnije je uspjelo njihovo izdvajanje (izolacija). Kako su bivali izolirani, tako su dobivali – brojeve.

Trebalo je novih dvadesetak godina da se kompleks odvoji od neesencijalnih tvari kao što su PABA, holin i inozitol.

Vitamini B kompleksa topivi su u vodi, prema tome njihova apsorpcija odvija se na sasvim drukčiji način od skupine ADEK vitamina. U pravilu se ne prodaju pojedinačno nego upravo kao kompleks ili u multivitaminskim preparatima.
Kako djeluju

Svaki od vitamina B-kompleksa ima jedinstvenu kemijsku strukturu i, naravno, specifično djelovanje u organizmu. Tako primjerice B-1, B-2, biotin i B-3 sudjeluju u različitim aspektima ciklusa proizvodnje energije, B-6 je važan u metabolizmu aminokiselina, a B-12 i folna kiselina u vrlo osjetljivom procesu diobe stanica (razvoju tkiva). Oni naravno imaju i cijeli niz drugih funkcija koje ne treba posebice spominjati. Mnogi vjeruju da vitamini B-kompleksa djeluju sinkrono kao “obitelj”, ali to nije točno.

Budući da se vitamini B-kompleksa nalaze u namirnicama žitnog podrijetla koje se svakodnevno konzumiraju više puta, malo je vjerojatno u normalnim okolnostima da dođe do nekog deficita. Prema tome, mega doze ovih vitamina (osim kod posebnih indikacija) nemaju nikakvog smisla. Osim toga, gotovo svaka bočica multivitaminskih preparata sadrži i B-kompleks.

Vitamin C (askorbinska kiselina)

Vitamin C je jedan od vitamina kojime se ne možemo predozirati jer se višak izlučuje kroz urin iz organizma, a iznimno je koristan. Svima nam  je najpoznatiji po tome da jača naš imunološki sustav i pomaže u borbi tijela protiv bolesti. Osim toga, pomaže u otklanjanju štetnog djelovanja slobodnih radikala (uništavaju stanične i izvanstanične strukture), pospješuje iskorištavanje željeza iz probavnog sustava, sudjeluje u stvaranju kolagena i sl.

Ako ga nemamo dovoljno u organizmu, može se razviti bolest skorbut koja potiče krhkost i lomljivost kostiju, oticanje zglobova, klimavost zubi i krvarenja. Vitaminom C obiluju agrumi limun, naranča, mandarine, grejp, kivi, trešnja, maline, šipak, kupus, paprika, peršin i rajčica. Ljudi ga vrlo često dodatno uzimaju i u obliku suplemenata prehrani.

Vitamin D

Ovaj vitamin je, za razliku od prethodnih, topiv u ulju, a ne u vodi. Može se sintetizirati u tijelu, za razliku od većine drugih vitamina. Najviše ga crpimo iz sunčevih zraka i dalje sami stvaramo, a u manjem dijelu se obično pribavlja iz hrane i to ribe i žitarica. Kako bi ga uopće mogao organizam sam sintetizirati, potrebni su nam zdravi bubrezi i jetra.

Uz pomoć ovog vitamina, uspijevamo uspješno iskorištavati kalcij i fosfate iz hrane, a iznimno je važan i za zdravlje kostiju. Ako ga djeca u svome tijelu nemaju dovoljno, može se razviti rahitis (deformacije kostiju, lomljivost kostiju, mlohavost mišića, slab psihomotorni razvoj djeteta), a kod odraslih osteomalacija (poremećaj mineralizacije kostiju).

Iako su ozbiljne posljedice za organizam ako nemamo dostatne količine vitamina D, također ne smijemo ni pretjerati s njegovim unosom. U tom slučaju će doći do povećanog udjela kalcija u krvi i njegovog pretjeranog izlučivanja iz tijela urinom. Navedeno može dovesti do zastoja u rastu, pretjeranog izlučivanja urina, glavobolja, slabosti, povraćanja, proljeva i sl.

Vitamin E (tokoferol)

Vitamin E je važan antioksidans i bitan za detoksikaciju organizma i otklanjanje štetnih slobodnih radikala. Među osnovnim je sastojcima krema za lice jer je poznata njegova dobrobit u pomlađivanju, a krucijalan je zapravo za sve životne funkcije (posebice reprodukciju, živčani i krvožilni sustav). Kako ga ima u mnoštvu namirnica, teško se može desiti da ga ne unosimo dostatno vanjskim putem.

Vitamin K

Mala je dnevna potreba za ovim vitaminom što ne iznači da nije od vitalne važnosti za čovjeka. Neophodan je za kreaciju bjelančevina važnih za zgrušavanje krvi. Ako nemamo dovoljno tog vitamina u tijelu, možemo biti skloni krvarenju, međutim hipovitaminoza ovim vitaminom se rijetko događa jer ga ima u mnoštvu namirnica (zeleno lisnato povrće, cvjetače, mlijeko, rajčica, soja). Previše ovog vitamina kod novorođenčadi može izazvati žuticu i anemiju, a kod odraslih tromobozu i povraćanja. Može se sam sintetizirati u našem tijelu.