Čula sam da pomoć mogu pronaći preko interneta. Kako to funkcionira?
Internet je danas glavni izvor informacija. Američka nacionalna udruga za poremećaje prehrane imala je otprilike 5 milijuna posjeta u listopadu 2005.
No nisu se tražile samo informacije nego i usluge. Sve je više zainteresiranih u potrazi za internetskim liječenjem poremećaja prehrane.
Postoje liječnici i terapeuti koji tvrde da upravo putem interneta uspješno liječe poremećaje prehrane. Prednost je da se pritom oboljele osobe ne moraju voziti na sastanke, troškovi su znatno manji, a terapija može biti anonimna.
Svi oni koji inače ne bi potražili liječenje zbog osjećaja srama ili izbjegavanja iznošenja istine u javnost mogu biti voljni potražiti baš takav tip liječenja.
Slijede različiti tipovi internetske aktivnosti (iz prezentacije Kathleen Burns Kingsbury na konferenciji Američkog nacionalnog udruženja za poremećaje prehrane, održanoj 15. rujna 2006.):
- E-terapzja. Psihoterapeuti izravno nude liječenje i pomoć putem internetske komunikacije.
- E-pošta. Psihoterapeuti se koriste komunikacijom putem elektroničke pošte kako bi nadoknadili tradicionalno liječenje uživo.
- Obrazavne internetske stranice. Često ih sponzoriraju centri za liječenje i neprohtabilne organizacije nudeći edukacijski materijal, room prostore namijenjene razmjeni iskustava te internetske izvore u kojima se može pronaći pomoć. (na primjer, www.nationaleating-disorders.com)
- Računalni programi samopomočz’. Interaktivni programi samopomoći mogu se pronaći na internetu kad je riječ o liječenju mentalnih problema (na primjer, wwwmyselfhelpcom).
Prednosti potpore ili liječenja koje je moguće pronaći na internetu jesu njihova dostupnost i praktičnost, posebice za one koji žive na područjima gdje nema stručnjaka za poremećaje prehrane. Osim toga, takvo je liječenje financijski isplativije jer si oboljeli često ne mogu priuštiti standardno liječenje, a kamo li dijetetičara ili psihijatra.
Isto tako, dopisivanje elektroničkom poštom omogućava oboljelom da konkretizira svoje misli pa je slično pisanju dnevnika, što može biti vrlo korisno. No, nedostaci internetskog liječenja su, naravno, njegova neprikladnost za liječenje teško oboljelih ili visokoriskantnih slučajeva. Štoviše, informacije koje iznose mogu biti netočne. Na primjer, klijent može slagati o svojoj težini ili prikríti identitet.
Poznavala sam mladića koji je provodio sate i sate uirazličitim cbat room prostorima pretvarajući se da je djevojka koja pati od anoreksije jer je na taj način upoznavao puno mladih žena i mogao razgovarati s njima. Također je sporna privatnost i povjerljivost takvog oblika liječenja. Uopće nije teško pročitati tuđi e-mail.
Majka jedne moje klijentice jednostavno je provalila u njezino računalo i pročitala sve poruke između nje i terapeuta.
Jednom mi je isto tako terapeut zabunom poslao e-mail koji je namijenio klijentici također zvanoj Carolyn. Liječenja poremećaja prehrane bori se s legalnom i etičkom stranom internetskog liječenja i davanja potpore.
U idealnom slučaju, potraga za pomoći na internetu trebala bi biti dodatak, a ne zamjena za tradicionalnu terapiju. Poremećaji prehrane ozbiljne su bolesti koje mogu završiti kobno pa potičem sve osobe koje su od njih oboljele da osobno potraže stručnu pomoć.
Od presudne je važnosti da se terapeut, liječnik i bilo koji drugi član tima za liječenje oboljele osobe slažu u kriterijima potrebe intenzivnije skrbi od ambulantnog liječenja i da surađuju kako bi oboljela osoba spoznala u kompetentnost članova tima koji se svojim radom međusobno dopunjuju funkcionirajući kao cjelina.
Kako biste izbjegli paniku i zbunjenost, korisno je unaprijed utvrditi kriterije i ciljeve dnevne bolnice i bolničkog ili institucionalnog oblika liječenja u slučaju potrebe. Kriterije i ciljeve valja razmotriti i dogovoriti s pacijentom i njegovim voljenim osobama, po mogućnosti prije odlaska na liječenje.
Štoviše, važno je već na početku terapije utvrditi u kojem je slučaju potrebno intenzivnije liječenje. Osobito je teško smjestiti u bolnicu nekog protiv njegove volje osim ako to nije adolescent. Kod odraslih ljudi tu mogućnost valja razmotriti samo u nuždi.