Navigacija

Kći je sportašica, a čula sam da mnogi sportaši pate od poremećaja prehrane. Kako je mogu zaštititi?

Pametno je biti zabrinut za svaku ženu koja se bavi natjecateljskim sportom, posebice sportom kod kojeg su važni izgled i masa. Mnogi sportaši imaju trenere koji inzistiraju na gubitku težine, a kod nekih sportova, poput hrvanja, čak je propisana i obvezama težina sportaša.

Studija prvoligaških sportova upućuje na to da više od trećine sportašica zbog svojih stajališta i simptoma ulazi u rizičnu skupinu potencijalno oboljelih od anoreksije.

Upravo kao u slučaju opće populacije, i u sportu žene čine većinu oboljelih od poremećaja prehrane iako to ne znači da sportaši također nisu izloženi opasnosti.

Ako vam je kći sportašica, posebice valja obratiti pozornost na stanje koje se naziva ženskom .sportskom trijadom, a koje podrazumijeva:

1)      neuravnoteženo jedenje,
2)      gubitak menstrualnih ciklusa,
3)      osteoporozu.

Riječ je o izrazito ozbiljnoj bolesti jer izostanak pravilne prehrane, kao posljedica neuravnoteženog jedenja, može uzrokovati hormonalne promjene, nestanak nekoliko menstrualnih ciklusa zaredom. Dugo se izostanak menstruacije smatralo uobičajenom pojavom među sportašicama i nitko to nije shvaćao ozbiljno.

Sada znamo da spomenuto stanje uzrokuje gubitak kalcija u kosti izlažući sportašice povećanom riziku od stresnih fraktura.

Neuravnoteženo jedenje, gubitak menstruacije i osteoporoza dovoljno su ozbiljni poremećaji svaki za sebe, ali zajedno uzrokuju ozbiljne i nepovratne zdravstvene poteškoće koje mogu ugroziti život.

Adolescentice su najviše izložene riziku od spomenute trijade zbog bioloških promjena i naglog rasta u to doba života, zbog nesigurnosti koje adolescencija donosi u obliku pritiska vršnjaka i društva, te zbog veće usredotočenosti na mršavost.

No mladići mogu razviti slične sindrome.

Međunarodni olimpijski odbor prepoznao je važnost toga problema i odlučio ga riješiti.
Slijedi popis čimbenika rizika koji mogu pridonijeti razvoju poremećaja prehrane sportaša.

Ako ste roditelj, pripazite na sljedeće:

  • Sportovi koji ističu važnost izgleda ili navode propozicije za težinu (npr. gimnastika, ronjenje, body building, hrvanje i to kad hrvači žele naglo izgubiti kilograme).
  • Individualni, a ne timski sportovi (npr. gimnastika, trčanje, umjetničko klizanje, ples ili ronjenje).
  • Sportovi izdržljivosti (npr. atletika/trčanje, plivanje).
  • Pogrešno uvjerenje da manja tjelesna težina poboljšava učinkovitost sportaša.
  • Treniranje sporta od djetinjstva ili status vrhunskog sportaša.
  • Nisko samopoštovanje; disfunkcionalnost obitelji; obitelj s poremećajima prehrane; kronična dijetalna prehrana; povijest fizičkog i spolnog zlostavljanja; inzistiranja vršnjaka, obitelji i kulture na mršavosti; druga traumatska životna iskustva.
  • Treneri koji se radije usredotočuju na uspjeh i rezultate nego na sportaša kao cjelovitu osobu.

 

Važno je uočiti da su sva obilježja nekoga s anoreksijom (tj. perfekcionizam, upornost, zanemarivanje bolova, snaga volje, samožrtvovanje) zapravo kvalitete sportaša koje treneri smatraju prednostima i na kojima ustraju. Upravo zbog toga još je teže prepoznati sportaše s poremećajima prehrane ili one koji bi mogli razviti poremećaj.

Osim toga, treneri i voljene osobe posebice bi trebali pripaziti da ne pretjeruju u hvali navedenih osobina. Ron Thompson i Brenda Sherman bave se tim problemom u članku Good at/alete’ traits and characteristics of anorexža nem/asa: Are they Similar?, koji je objavljen 1999. u časopisu Eating Disorders, t/aejoumal of Treatment and Prevention”.

Roditelji, voljene osobe i stručnjaci trebaju uzeti u obzir sljedeće:

  • Važno je obraćati pozornost na usredotočenost sportaša na izgled i težinu. Zapazite li bilo kakav gubitak težine, odmah nešto poduzmite. Ne nasjedajte na priču da su rezultati bolji što je sportaš mršaviji.
  • Pokušajte pronaći trenera koji posebice posvećuje pozornost zdravlju sportaša i koji mari više za njih nego za njihova postignuća. Utjecaj trenera je velik i obrate li pozornot, prvi mogu zamijetiti poremećaj.
  • Bavljenje sportom samo po sebi podrazumijeva motiviranost. Pozitivno mišljenje i stil treninga znatno su učinkovitiji od kritike i negativnog pojačanja (negativne povratne sprege) zbog kojih sportaši obično zanemaruju tjelesne simptome i ne mare za svoje zdravlje.
  • Potražite tim u kojemu vlada zdrav i pozitivan odnos prema tjelesnoj masi i građi. Izbjegavajte trenere koji ističu važnost težine ili građe i kritiziraju sportaše zbog istoga, koji javno objavljuju navedene podatke ili čak posramljuju sportaše.
  • Dobro upoznajte sportaše s pravilnom prehranom i dugoročnim posljedicama neprikladnog hranjenja.

Nastavi li se sportaš ili sportašica nepravilno hraniti, gubiti na težini te izgubi li mjesečnicu, ograničite im sudjelovanje na sportskim natjecanjima, koliko god to bilo teško, i po mogućnosti ih oslobodite bavljenja sportom sve dok se ne oporave.