Navigacija

Koja je uloga braće i sestara u postupku liječenja poremećaja prehrane?

Ovisno o dobi, braća i sestre mogu pohađati terapijske sastanke na različite načine i u svakom slučaju trebalo bi ih uključiti u liječenje.

Iako mogu biti izrazito destruktivni, isto tako mogu pružiti Veliku podršku, a valja  im pomoći da učine upravo to, ali i da izraze osjećaje koje su razvili prema nastaloj situaciji.

Jedna mlada žena, koju ću nazvati S. D., nedavno je sa mnom sudjelovala u panel diskusiji na nacionalnoj konferenciji o poremećajima prehrane.

Govorila je o svojem iskustvu jer je bila sestra osobe oboljele od poremećaja prehrane. Iznijet ću dijelove onoga što je rekla jer vjerujem da će njezine riječi pomoći drugoj braći i sestrama u nastojanju da razmisle o vlastitim iskustvima, da ih zapišu ili prepričaju:

»Kad su mi roditelji rekli daje starija sestra oboljela od poremećaja prehrane, nisam imala pojma koliko će to utjecati na moj život. Nisam gotovo ništa znala o takvim bolestima ni njihovoj zastupljenosti. Danas kad se prisjetim svega, čini mi se ludim što sam uopče pomislila da će se riješiti bez ikakva problema. Bila sam zabrinuta za nju, ali i uvjerena da to nije ništa strašno.

Poslije me zabrinjavalo što joj reći ili učiniti jer nisam znala hoću li je time uvrijediti.

Od nas četvero, mene, mlade sestre i roditelja, mislim da sam upravo ja bila najokrutnija prema njoj. Reagirala sam grubom ljubavlju jer sam imala osječaj da vlastitom tišinom odašiljem poruku prijekora njezina ponašanja.

Oduvijek sam bila posrednik i bilo mi je teško prihvatiti činjenicu da ne mogu riješiti njezin problem.

Bilo je strahovito frustrirajuće predati se u potpunosti pomaganju koje nije imalo nikakav učinak ako ona nije bila voljna surađivati.

Shvatila sam da otvorenost i razgovor o vlastitim osjećajima ponekad može promijeniti stvari. Sestra mije dala na znanje da nema pojma kako utječe na mene ako joj to ne priznam. Upravo tad se i rodila ta gruba ljubav. Znala je da ću joj reči što mislim, bila voljna saslušati me ili ne, i iznijeti svoje viđenje.

Jedan od meni najtežih aspekata njezine bolesti bilo je odvojiti nju samu od poremećaja. Bilo mije osobito teško ne kriviti nekoga ili nešto za to što se dogadalo njoj, obitelji, mojem životu. Kako sam proeesuirala emocije, usmjeravala sam ih prema njoj, a ne prema njezinu poremećaja. Tata me neprestano povećao: »Nije u pitanju ona, nego njezin poremećaj.

Ne osjećaš to prema njoj nego prema njezinoj bolesti.« Ovakav stav svakome će biti od izuzetno velike pomoći.

Kako je bila opterećena razmišljanjima o hrani i težini, bila je vrlo svjesna mojeg načina hranjenja i zamjećivala kad bih smršavjela. Isto tako je nehotice iznosila komentare pokušavajući da podsjeti i mene i sebe daje mršavija.

Nekad bi me ti komentari doista pogodili, nekad bih ih uspjela ignorirati. Savjetujem roditelje da obrate pozornost na drugu braću ili sestre i pripaze znaju li da bi se takvo što moglo dogoditi.

Bila sam odlučna ne dići ruke od sestre. Važno je dati na znanje da oporavak zabtzjeva odgovornost i da ćete pomoći koliko god možete, ali ne možete to učiniti umjesto oboljelog brata ili sestre, niti možete išta poduzeti bez njegove ili njezine suradnje.

Svima: Izrazito je važno ne dopustiti da vam se život vrti oko brane. Znam daje to teško i sjećam se koliko je sestra bila neprestano opterećana njome pitajući kad je idući obrok i što ćemo jesti, računajući kalorije. Kad živite u takvoj okolini i sami postajete jednako zaokupljeni, a to se može razviti u opasno ponašanje.

Vjerujem da metoda dan po dan najviše pomaže obitelji preživjeti najteža razdoblja. Ne možete puno toga učiniti odjednom niti možete puno toga podnijeti u 24 sata. Stoga, živite dan po dan. Dokazano je da su poremećaji prebrane izlječivi. Što više znamo, to su nam izgledi za borbu protiv nji/a veći. Ne gubite nadu u oporavak i ne zaboravite da postoji pomoć.

Informacije koje je S. D. iznijela odličan su prikaz problema s kojima se braća i sestre oboljele osobe moraju suočiti. Ipak, svaki je slučaj zaseban stoga upitajte terapeuta ili tim za liječenje kako je u vašem slučaju najbolje uključiti braću i sestre i pomoći im.