Navigacija

Potiču li psihološki problemi poremećaje prehrane?

Postoji mnoštvo razloga zašto ljudi obole od poremećaja prehrane. Nisko samopouzdanje ili samopoštovanje zasnovano na izgledu također igraju ulogu. Zadirkivanje vršnjaka vezi s težinom dio su poriva za mršavošću i restriktivnim hranjenjem.

Postoje svakojaki psihološki problemi ili osobni problemi koji se dovode vezu s poremećajima prehrane, na primjer, kontrola impulsa, regulacija raspoloženja, perfekcionizam, opsesivnost i osjetljivost na odbačenost.

No jedno spomenuto obilježje ne podrazumijeva automatski poremećaj prehrane Ipak, kako oboljeli često imaju baš te karakteristike, važno je proučiti ti da li one zaista postoje.

Popratna ponašanja koja počinju kao oblici  prehrane često se pretvaraju u načine preživljavanja. Na primjer, osoba koja je strahovito osjetljiva na odbacivanje okoline može gubitkom težine pokušati izazvati odobravanje.

Osoba koja ne može regulirati svoja raspoloženja i kontrolirati impulse može pokušati s dijetom, ali možda neće biti u stanju držati se njezina rigoroznog plana provedbe. Nakon prestanka dijete može se osjećati toliko loše da se javlja poriv za čišćenje.

Naposljetku, može i zaključiti: »Pa, s obzirom na to da sam zabrljala, zašto ne bih jela kad god poželim kad ću ionako sve na kraju ispovraćati.«

To prelazi u naviku: »Uzrujana sam i mislim da ću se prejesti i onda očistiti.«

I naposljetku osoba koja je krenula s bezazlenom dijetom razvija bulimiju i rutinski se svakodnevno prepušta popratnim oblicima ponašanja.

Neki oboljeli od anoreksije toliko su tjeskobni da izgladnjivanje i rigorozna kontrola u njima budi osjećaj sigurnosti i smirenosti, što upućuje na postojanje biološkog čimbenika.

Tijekom posljednjih 30 godina liječila sam vrlo mnogo ljudi s poremećajima prehrane i pomagala im da nauče kako iskoristiti svoje karakteristike. Pravo je veselje gledati nekoga kako crtu perfekcionizma ne pretače u mršavljenje nego u umjetnički dar ili neki još vrjedniji oblik izražavanja.

Pravi je užitak gledati kako netko tko pati od tjeskobe uči jogom i meditacijom držati anksioznost pod nadzorom, ili pak nekoga tko je doživio zlostavljanje ili iskorištavanje kako spoznaje da to nije ni s čime izazvao i da se ne mora iživljavati na vlastitom tijelu.

Poučavanje ljudi s poremećajima prehrane da se pozitivno odnose prema svojem temperamentu i da otkriju kako im simptomi pomažu u suočavanju s drugim problemima može biti ključ rješenja kako im pomoći da pronađu drukčije metode preživljavanja.

Upravo tako moguće im je potpuno pomoći pri oporavku.