Navigacija

Razlikuju li se terapija za odrasle i adolescente?

Postoje razlike u liječenju odraslih i adolescenata. Kako sam već spomenula, adolescenti bi trebali pohađati obiteljsku terapiju, dok znanstvena istraživanja pokazuju da je individualna terapija bolje rješenje za odrasle. (Vjerujem da kombinacija individualne i obiteljske terapije ima još bolji učinak, čemu sam posvjedočila u vlastitim programima liječenja, Monte Nidu u RainRocku i Kalifornijskom centru za poremećaje prehrane.)

Adolescenti se suočavaju sa specifičnim problemima, koji se razlikuju od problema odraslih, poput puberteta, pritiska vršnjaka u školi ili prvih romantičnih izlazaka. U terapijskom radu s njima važno je ujedno obraditi probleme odvajanja od roditelja i individuacije. I škola treba biti uključena u spomenuti proces.

Osim toga, roditelji imaju više kontrole nad adolescentima određujući pravila, od vrste hrane dopuštene u kući do korištenja obiteljskog automobila. Probleme takvog nadzora, kazne i nagrade valja brižno proučiti kako bi se izbjegli beskorisni i štetni sukobi.

Prolem kontroliranja tuđeg života više nije toliko čest u odrasloj dobi iako to ne znači da ne postoji. Imala sam, naime, prigodu upoznati parove u kojima je suprug prijetio razvodom ako supruga ne pristane na liječenje. Adolescente roditelji mogu prijaviti na liječenje bez njihova pristanka, što može biti teško iskustvo za cijelu obitelj.