Završni proizvodi glikolizacije – izvana i iznutra
ZPG ( ZAVRŠNI PROIZVODI GLIKOLIZACIJE ) podrijetlom iznutra
Kao što znamo, ZPG ( ZAVRŠNI PROIZVODI GLIKOLIZACIJE ) nastaje kada se molekula šećera spoji s bjelančevinom bez kontrole enzima. Znanstvenici to nazivaju neenzimskom reakvinom bez kontrole enzima.
Znanstvenici to nazivaju neenzimskom reakcijom. Bjelančevine su temeljni graditeljski materijal života. Sastoje se od aminokiselina, tvore veliku većinu tjelesnih tkiva i nužne su za strukturu, djelovanje i reguliranje tjelesnih stanica, tkiva i organa. Svaka bjelančevina ima svoje jedinstvene funkcije.
Mogu djelovati kao hormoni (neki hormoni koje stvaraju žlijezde s unutarnjim lučenjem su bjelančevine ili peptidi; drugi su Steroidi), enzimi, antitijela, strukruralne komponente ili pak signalne molekule.
Enzimi su, na primjer, bjelančevine koje stvaraju žive stanice koje olakšavaju posebne kemijske ili metaboličke reakcije u tijelu.
Antitijelo je bjelančevina koju stvara tjelesni sustav imuniteta. Ono prepoznaje i suzbija infekcije i druge strane tvari u tijelu. Kolagen je strukturalna bjelančevina koja ima prvo mjesto u stvaranju tkiva (kože i hrskavice), pruža potporu kostima, tetivama i koži.
U trenutku kada šećer prianja uz bjelančevinu, pokreće se mehanizam koji stvara upalu. Kada se, na primjer, molekule šećera spajaju s bjelančevinom kolagena, stvaraju se bore na koži jer zbog upalnog procesa nastaju enzimi koji razbij aju kolagen.
Taj proces također dovodi do unakrsnog spajanja koje smo ranije opisali, zbog kojega kolagen postaje krut i neelastičan vinom bez kontrole enzima.
Znanstvenici to nazivaju neenzimskom reakcijom. Bjelančevine su temeljni graditeljski materijal života. Sastoje se od aminokiselina, tvore veliku većinu tjelesnih tkiva i nužne su za strukturu, djelovanje i reguliranje tjelesnih stanica, tkiva i organa.
Svaka bjelančevina ima svoje jedinstvene funkcije. Mogu djelovati kao hormoni (neki hormoni koje stvaraju žlijezde s unutarnjim lučenjem su bjelančevine ili peptidi; drugi su Steroidi), enzimi, antitijela, strukruralne komponente ili pak signalne molekule. Enzimi su, na primjer, bjelančevine koje stvaraju žive stanice koje olakšavaju posebne kemijske ili metaboličke reakcije u tijelu.
Antitijelo je bjelančevina koju stvara tjelesni sustav imuniteta. Ono prepoznaje i suzbija infekcije i druge strane tvari u tijelu. Kolagen je strukturalna bjelančevina koja ima prvo mjesto u stvaranju tkiva (kože i hrskavice), pruža potporu kostima, tetivama i koži.
U trenutku kada šećer prianja uz bjelančevinu, pokreće se mehanizam koji stvara upalu. Kada se, na primjer, molekule šećera spajaju s bjelančevinom kolagena, stvaraju se bore na koži jer zbog upalnog procesa nastaju enzimi koji razbij aju kolagen.
Taj proces također dovodi do unakrsnog spajanja koje smo ranije opisali, zbog kojega kolagen postaje krut i neelastičan ni proces uništava osnovne bjelančevine u našem tijelu. Zbog toga što se struktura i funkcija bjelančevina promijenila, oni više ne mogu učinkovito obavljati svoje temeljne uloge.
Kako bismo zaobišli taj proces, moramo što više izbjegavati zašećerene i škrobne proizvode i pića. U sljedećim članakcimaima doznat ćete koje vam hranjive tvari i dodaci prehrani mogu pomoći u održavanju zdrave razine šećera u krvi i zaustaviti formiranje ZPG ( ZAVRŠNI PROIZVODI GLIKOLIZACIJE )-a.
ZPG ( ZAVRŠNI PROIZVODI GLIKOLIZACIJE ) podrijetlom izvana
Kao da stvaranje ZPG ( ZAVRŠNI PROIZVODI GLIKOLIZACIJE )-a u samome tijelu nije dovoljno, njih unosimo I nekim vrstama hrane koju jedemo. Najnovija istraživanja dokazala su da su određeni tipovi hrane značajni vanjski izvori visokoreaktivnog ZPG ( ZAVRŠNI PROIZVODI GLIKOLIZACIJE )-a.
Suvremene metode pripreme hrane ubrzavaju njihovo stvaranje, posebice zagrijavanje šećera zajedno s bjelančevinama ili mastima. Pržena ili prerađena hrana pomaže njihovom nastajanju, kao i pečenje – bilo da je riječ o pečenju mesa, zrna kave ili oraha i badema. Peciva zapečena sa šećerom također su uključena. Evo kako stvar funkcionira.
Kada šećer (glukoza) reagira s aminokiselinama u bjelančevinama, stvaraju se smeđe unakrsne strukture. Taj se proces naziva Maillardova reakcija jer ju je prvi put zabilježio i opisao Louis Maillard 1912. godine.
Pripremanje tosta ili pečenje purice sve dok ne postignu zlatno-smeđu boju stvara Maillardova reakciju, u kojoj hrana dobiva tamniju boju i postaje lcruća. Maillardova reakcija važan je dio mnogih procesa pripremanja hrane.
Njezini učinci, uključujući aromu karamela i bogatu zlatno-smeđu boju, pridonose primamljivosti hrane. Posljednjih su godina proizvođači hrane koristili tu činjenicu kako bi obogatili okus prirodne hrane dodajući joj sintetski ZPG ( ZAVRŠNI PROIZVODI GLIKOLIZACIJE ). Zbog toga je u posljednjih 5o godina ZPG ( ZAVRŠNI PROIZVODI GLIKOLIZACIJE ) u hrani visoko zastupljen – a taj ZPG ( ZAVRŠNI PROIZVODI GLIKOLIZACIJE ) može prouzročiti jednaka oštećenja kao i bilo koji drugi dodaci hrani za koje znamo da su toksični, uključujući i transmasti, kemijske konzervanse ivisokofruktozni sirup.
Iako proizvođači hrane znaju da su mnogi od tih dodataka hrani i procesa pripreme izuzetno štetni za zdravlje, ipak odbijaju poduzeti bilo kakve korake.
Savršeni primjer je fijasko oko transmasnoće. ]edino su zbog javne svijesti i protesta neki proizvođači počeli uklanjati transmasnoće iz svojih proizvoda. Nažalost, neki od najvećih korisnika transmasnoća su proizvođači hrane kao što su keksi i slastice namijenjene djeci. Mnogi prodajni lanci brze hrane danas se hvale kako su otlqili nove načine prženja krumpira i luka – iako nisu svi počeli primjenjivati te nove načine.
Krajem 2006. godine newyorški gradski zdravstveni odbor donio je odluku da će od New Yorka napraviti prvi grad koji je u restoranima stavio izvan zakona sintetske transmasnoće koje začepljuju arterije. To se odnosi i na elegantne bistroe, pizzerije u kvartu i pekarnice, velike i male. Iako su to koraci u pravom smjeru, uklanjanjem transmasnoća jedino su uspjeli postići da velik dio
hrane, kao što su krafne i prženi krumpiri, bude samo malo manje nezdrav.
Tom se hranom još uvijek pospješuje stvaranje ZPG ( ZAVRŠNI PROIZVODI GLIKOLIZACIJE )-a i ona je još uvijek opasna za zdravlje!
Iako stvara poželjan okus i aromu, Maillardova reakcija također umanjuje hranjive vrijednosti hrane, djeluje na bjelančevine tako da smanjuje sadržaj vitamina i blokira probavne enzime. Također potiče stvaranje potencijalno toksičnih tvari koje mogu dovesti do promjena unutar DNK.
Ti mutageni sastojci, koji stvaraju trajne promjene u genetskom materijalu svake žive stanice, mogu biti kancerogeni – što je još jedan dobar razlog da odaberete hranu u njenom najprirodnijem stanju, bez pretjerane prerade.
Kada krumpire prženjem prerađujemo u pomfrit ili čips. koristimo ulje zagrijano do vrlo visokih temperatura. Zapravo, većina brze hrane priprema se na izuzetno visokim temperaturama, što dovodi do stvaranja ZPG ( ZAVRŠNI PROIZVODI GLIKOLIZACIJE )-a I toksina koji potiču mutacije gena, a bolje su poznati kao kancerogene tvari.
Prženom krumpiru i peciva također se često dodaje šećer, kako bi se brže postigla smeđa boja, što nažalost također ubrzava ZPG ( ZAVRŠNI PROIZVODI GLIKOLIZACIJE ). Ali ne stvara samo priprema na visokim temperaturama ZPG ( ZAVRŠNI PROIZVODI GLIKOLIZACIJE ). Stvara ga i kuhanje na niskim temperaturama.
Produljena priprema hrane, kao što je roštilj s tihom vatrom ili karameliziranje luka i drugoga povrća ili voća također dovodi do formiranja ZPG ( ZAVRŠNI PROIZVODI GLIKOLIZACIJE )-a.
Ako već ne možemo pripremati hranu ni na visokim ni na niskim temperaturama, što nam onda uopće preostaje? Srećom, možemo poduzeti mnogo toga kako bismo uživali u izvrsnoj hrani bez ZPG ( ZAVRŠNI PROIZVODI GLIKOLIZACIJE )-a.
Zadržimo li ideju karameliziranja u umu, luk možemo, na primjer, pirjati samo do stupnja prozirnosti, umjesto da ga nastavimo karamelizirati. A, kao što ćete uskoro doznati, mariniranjem većine hrane prije ili tijekom kuhanja, možemo znatno smanjiti količinu nastalog ZPG ( ZAVRŠNI PROIZVODI GLIKOLIZACIJE )~a.