Botulinum toksin je produkt bakterije Clostzídium botulinum. Postoji nekoliko serotipova od A do G. Ako se toksin unese hranom, izaziva teški oblik trovanja poznat kao botulizam. Botulinum toksin ima snažan i dugotrajan inhibirajući učinak na kontraktilnost glatkoga i poprečnoprugastoga mišićja.
Taj je farmakološki učinak iskorišten u liječenju nekih bolesti probavnoga trakta karakteriziranih mišićnim spazmom kao što su ahalazija i fisura anusa (Lemiere i Bruley Des Varannes, 1999).
Botulinum toksin se visokim afinitetom veže na završetke kolinergičnih živčanih vlakana i selektivno inhibira njihovu aktivnost. Acetilkolin se smatra najvažnijim stimulirajućim čimbenikom u mijenteričnom i vagalnom živčanom sustavu (Ward, Molenaers, Colosimo i Berardelli, 2006).
Pretilost je jedan od vodećih javnozdravstvenih problema, koji je već krajem prošloga stoljeća poprimio karakter globalne epidemije, tako da u razvijenim zemljama i zemljama u razvoju tek manji dio stanovništva ima normalnu tjelesnu težinu (WHO, 2000).
Poznato je da u broju pretilih osoba prednjače SAD, gdje je čak 2/3 stanovništva preuhranjeno (Rossner, 2002). Epiderniološki podaci za Europu upućuju na izražen porast pretilosti u svim dobnim skupinama, uz posebno zabrinjavajuće podatke za mlađe dobne skupine, djecu i adolescente.
Vježbanje se kao životni stil može uspješno ostvariti korištenjem kognitivno- bihevioralnih strategija koje pomažu u kumuliranju 30 minuta umjerenoga vježbanja tijekom dana.
Radi se o pristupu koji podržava akumulaciju vježbanja kroz dnevne rutinske aktivnosti provedive kod kuće i na poslu, a ne isključivo kroz strukturirano vježbanje.
Na taj se način proširuje uobičajena definicija vježbanja, koja za mnoge osobe, posebno pretile, može biti ograničavajuća, te se vježbanjem smatraju i brojna druga ponašanja iz svakodnevnoga života. Neki primjeri dnevnih aktivnosti, koje su dobar primjer vježbanja, odnose se na korištenje stuba umjesto dizala, parkiranje automobila dalje od trgovine ili posla te pješačenje do cilja, igranje s djecom i unucima.
Epidemiološke studije konzistentno pokazuju da je razina tjelesne aktivnosti povezana s tjelesnom težinom. Korelacijska povezanost između tih vrijednosti ne dokazuje uzročnost, te dovodi do pitanja o tome uzrokuje li niska razina aktivnosti pretilost ili prekomjerna težina (preuhranjenost) uzrokuje manju aktivnost osobe.
S obzirom na to da ovo pitanje još nema jasan odgovor, čini se da su moguća oba odnosa. Najvjerojatnije se radi o tome da neaktivnost povećava vjerojatnost razvoja pretilosti.
“Na temelju uvida u antropometrijski status i zdravstveno stanje pretile osobe, poštujući njegove želje i realne mogućnosti mršavljenja, prema učinjenom jednom ili više energetskih planova mršavljenja, odlučujemo se za najprimjereniji i prema njemu izrađujemo ogledni primjerak dnevnoga jelovnika.
Na temelju njega, u okvirnim rasponima određenoga kalorijskog unosa, osoba prema uputama, savjetima i raspoloživoj literaturi koja uključuje barem jednu od jednostavnih tablica kalorijskih vrijednosti najvažnijih namirnica, nastavlja samostalno svoj program mršavljenja.”
Ovako nam je objašnjen u kratko pristup programima mršavljenja u jednom od najpoznatijih centara za mršavljenje, Altis Centru.
Dugo se vjerovalo da je hiperglikemija opasnija od hiperinzulinemije. Pokazalo se, međutim, da je upravo hiperinzulinemíja onaj čimbenik koji povećava opasnost od ateroskleroze, koja se očituje u obliku krvožilnih i osobito srčanih tegoba.
Hiperinzulinemiju povezujemo s androidnom pretilošću, nestabilnim, povremeno visokim krvnim tlakom, povišenim trigliceridima, smanjenom razinom HDL-kolesterola, hiperurikemijom, pojačanim stvaranjem nakupina trombocita te zadržavanjem natrija.
Osim navedenoga, hiperinzulinemija utječe i na promjene na stijenkama krvnih žila jer olakšava proliferaciju stanica glatkog mišićja i tako potiče vezivanje LDL–kolesterola na te stanice.
Prehrana koja sadrži previše ugljikohidrata s visokim glikemičnim indeksom uzrokuje visoku hiperglikemiju, koja pak izaziva lučenje velikih količina inzulina.
U početku hiperinzulinemija »ispravlja« hiperglikemiju koja se pojavljuje poslije jela. Zatim se smanjuje tolerancija glukoze i njezino se perifemo korištenje ne odvija kako bi trebalo.
Predugo joj treba da stigne u mišićna i masna tkiva te u jetru. To je faza otpomosti na inzulin, u kojoj inzulinskih receptora nema mnogo, poremećene je djelovanje post-receptora i mijenjaju se svojstva tirozin-kinaze u inzulinskim receptorima.
Inzulin je polipeptid, hormon koji izlučuje gušterača. Održava razinu glukoze u krvi na oko 5,5 mmol/L.
S fiziološkoga stajališta, u zdravih osoba odgovoran je za regulaciju glukoze u krvi. Samo u izvanrednim okolnostima tu funkciju mogu preuzeti katekolamini i glukagon.
Poboljšajte način života
l) Stres
U osoba u stanju stresa povišena je razina katekolamina. To pogoduje sintezi prekurzora LDL-kolesterola i snižavanju razine HDL-kolesterola. Još nije dokraja razjašnjeno kako se i zašto to događa. No, iako ne znamo točan uzrok te pojave, pouzdano znamo da su u sprečavanju tih poremećaja najvažniji djelotvorno suzbijanje stresa i učinkovite metode opuštanja.
Masti se nalaze u tkivima životinja i biljaka.